Regional Express je jučer objavio kako je u Osnovnoj školi Jože Šurana u Višnjanu pretučen prvašić te da su ga pretukla petorica učenika četvrtog razreda. Danas su objavili pismo njegovog oca .
Ravnatelj škole tvrdi kako je netočno da je sve pokušao zataškati, kaže kako su nadzorne kamere snimile naguravanje, a da su počinitelji dobili ukore, piše Srednja.hr.
Pismo oca s Regional Expressa prenosimo u cijelosti:
Poštovani,
potaknut pisanjima u medijima, obraćam vam se vezano za nasilje koje se dogodilo u školi u Višnjanu 2.3.2022. Otac sam malog prvašića kojeg su pretukli. Bijesan sam na pasivnost službi i odgojnih tijela, bijesan zbog laži i cinizma, razočaran svime!
Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).
Roditelji smo koji radimo, imamo troje djece. Sin nam polazi prvi razred osnovne škole u Višnjanu.
2. ožujka 2022., negdje prije 14,00 sati, supruga me je nazvala i rekla da nam je sin u školi pretučen, da su ga napala petorica i da je zadobio ozljede. Telefonskim putem sam ravnatelja škole izvijestio da nam je sin u tučnjavi u krugu škole zadobio tjelesne ozljede te da ćemo potražiti liječničku pomoć, a naveo sam da imam saznanja da se to dogodilo tijekom nastave Univerzalne sportske škole za vrijeme 6. sata i da je trajalo cijelog sata, u vremenu od 12,30 do 13,15 sati.
Odmah mi je rekao da se radi o izvanškolskoj aktivnosti i da učitelji nisu plaćeni za to i da stoga ne moraju biti tome ni nazočni.
Povratno me je nazvao nakon nekoliko minuta i rekao je da je provjerio, da je nastavnik koji drži tu sportsku aktivnost radio do 13,10 ili 13,15 sati i da je otišao doma, te da nije ništa vidio. Nadalje, ustvrdio je da nam je sin vjerojatno negdje izvan škole zadobio ozljede, na putu doma.
Potom mi je nakon otprilike 2 sata poslao SMS-poruku, u kojoj je napisao da pokušava utvrditi što se dogodilo, kao i da su 3 učitelja bila na igralištu i da nisu ništa vidjela, te da pitam sina gdje su ga učenici zadirkivali!
Djecu isključivo vozimo u školu i po njih isključivo dolazimo, ne idu doma pješice! Taj dan je po djecu u školu išla baka automobilom. Sina su istukli, a u svlačionici škole ga je našla starija sestra kojoj je završila nastava u 13.15 sati, uplakanog i u šoku, o čemu nas je odmah obavijestila.
Supruga je o događaju izvijestila razrednicu i čim je došla doma, sina je odvela na hitnu pomoć, gdje mu je pregledom liječnica utvrdila ozljede glave, obje ruke, udarca desne očne vjeđe i obrve, te površinskih ozljeda vlasišta, a liječničku prijavu je proslijedila porečkoj policiji. Popodne ju je nazvala pedagoginja škole i zanimala se o događaju.
Supruga joj je rekla odmah da je sin jednog od te petorice prepoznao, da taj ima kosu vezanu u rep, a ona je rekla da zna o kome se radi!
Udarali su ga naizmjence po glavi i licu, držali ga za ručice
Dakle, više je nego očigledno da nije došlo do „zadirkivanja“ već do nasilja sa tjelesnim ozljedama. Sin i druga djeca su rekla da ih je petero bilo koji su ga tukli i da to nasilje traje već mjesecima, da se boje u školi jer ih svako malo netko udari, gurne ili im govori ružne stvari.
Tog dana su ta petorica sina nazivala pogrdnim riječima, udarali su ga naizmjence po glavi i licu, držali ga za ručice da ne pobjegne, prijetili su mu da ako nekome kaže da će ga tek onda isprebijati još jače, a sve to uostalom dokazuju i ozljede! Nije zadirkivan, nije bilo naguravanja, radi se o tjelesnom i psihičkom nasilju!!
Do ponedjeljka 7.3. više nam se nitko nije obraćao, a o svemu sam izvijestio Centar za socijalnu skrb Poreč. Sina nismo slali u školu, uostalom, nije htio niti više ići u školu obzirom na sve to što mu se dogodilo te što su mu prijetili da mora o tome šutjeti nakon što su ga pretukli.
Istog dana je zvala pedagoginja škole i rekla je da zove kao medijator, da su uvidom u video snimke nadzorne kamere utvrdili da su nam sina tukli, da se vidi da je nastavnik bio u blizini, da su utvrdili da su ga dva učenika tukla, da se vidi što se vidi i da za ostalo ne zna, da su zvali majke tih učenika da dođu u školu i pogledaju snimke, da su se one složile sa mjerom ukora.
Supruga je reagirala i inzistirala da se utvrde i ostala trojica koja su nam sina tukla, da će ih on prepoznati, a pedagoginja je na to rekla da će se to „bem vidjeti“, da je u principu „to-to“, da će tu dvojicu dovesti da nam se sinu ispričaju, a tražila je da joj supruga da dopuštenje da njezin broj mobitela proslijedi tim roditeljima da je mogu nazvati. Supruga je rekla da to ne dolazi u obzirom jer da joj je jedna majka poslala poruku 4. ožujka tražeći da porazgovaraju, a poruku je ta majka ubrzo izbrisala.
Pedagoginja je naglasila da jednog od te dvojice boli trbuh i da mu je slabo, te je negodujući rekla da što još tu treba napraviti kad je sve učinjeno. Supruga je upitala hoće li nas pozvati u školu na razgovor sa sinom, a ona je odgovorila da to neće učiniti i da je slučaj zaključen time što ju je telefonski izvijestila!
Nakon što je u medijima objavljeno što se dogodilo, dana 14. ožujka 2022., navečer oko 18,00 sati, supruzi je pedagoginja uputila putem aplikacije Viber poruku u kojoj je napisala da bi od sina sutra uzela izjavu ako je to u redu nama „kao“ roditeljima, da će ga odvesti nekamo dolje a ne gore gdje je 4. razred i drugo.
Nazvao sam pedagoginju i sa pravom negodovao što nas maltretiraju navečer porukama i kojekakvim pozivima jer se to može sve učiniti u uredovno vrijeme, a upozorio sam je da se ne usuđuju sina ni slučajno u školi uznemiravati i da neće bez naše nazočnosti sa njim voditi nikakve razgovore, na što se pravdala da je porukom pitala možemo li doći u školu s njime, da smo je krivo shvatili!
Isto tako, rekao sam joj da nikakvu snimku na kojoj se vidi kako nam sina tuku ne želimo gledati te da nas ostave na miru, da nas o učinjenom i utvrđenom izvijeste u pisanom obliku a ne porukicama ili pozivima! Nadodala je da će ravnatelja izvijestiti da ne želimo da nas uznemiravaju na taj način.
Istu večer, oko 20,45 sati nam je ravnatelj uputio e-mail sadržaja da su postupili, da su uzimanje izjava završili 4. ožujka, da su prikupili što su mogli, da je potrebno da sa sinom razgovara stručna osoba (pedagog), da sa njim nije obavljen razgovor obzirom da nije polazio školu, da nas je razrednica koja je upoznata sa radnjama neformalno izvijestila, da predlaže da sutra poslije 10,00 sati dođemo u školu, da nama prepušta da definiramo vrijeme dolaska. Pravdao se zato što je i kasno doba poslao mail time da je bio zauzet cijelog dana ukrajinskom djecom te da je htio ubrzati proces slanjem maila umjesto pisma!
Što reći na sve ovo? U tih 12 dana nam nitko nije prišao da pita kako je dijete, da nas civilizirano pozove na razgovor, da nas uputi kako će dijete dalje u školu!
