O Rijeci europskoj prijestolnici kulture raspisao se i portal “INDEX.HU”, najčitaniji nacionalni portal, naglašeno kritičan prema Orbanovoj politici i kao takav, često navođen kao dokaz slobode tiska u Mađarskoj. O Rijeci i odjecima EPK otvaranja pisala je novinarka Viola Kantor. Tekst je za Rijeka Danas preveo Gergelj Agoston.
Da bi došli u Rijeku, nekadašnju Fiume, vozi se 5 sati od Budimpešte i 3 sata od Nagykanizse. Prošle godine u Hrvatskoj je ljetovalo 650.000 Mađara. Ipak tek mali broj njih potražio je tu luku iako su prethodnih godina mađarski, talijanski, hrvatski i austrijski povjesničari proučavali onaj zapanjujući razvoj koji je u nekoliko desetljeća taj grad učinio desetom europskom lukom, u doba kada je pripadao mađarskoj kraljevini. Rijeka/Fiume je bila multinacionalna, borila se za autonomiju i proživljavala teške konflikte.
Turisti će ipak radije potražiti Abbaziju – Opatiju na bivšoj Austrijskoj rivijeri sa štimungom imena grand hotela, nego luku teretnih brodova i ogromnih dizalica.
Iako, itekako se ima što otkriti u Rijeci. U 2020. godini, pored irskog Galwaya, Rijeka je EPK. Moto grada je Luka različitosti. Istražili smo kako grad koristi mogućnosti EPK i koliko je mađarskih uspomena u toj šarolikosti.
Opera Industriale
Program je počeo 1. veljače sa događanjima, koji su vjerojatno prikazani samo tom prigodom. Događaj je važan jer govori o tome što Riječani smatraju važnim u svom identitetu.
O tome govore megaprodukcija, koja se fokusirala na radnike, graditelje grada i industrijsko naslijeđe, zvuci bušilica, čekića, kao i instrumenti nastali od čeličnih opruga kao i krikovi Finskog muškog zbora, te lokalni bubnjari i solo gitaristi.
Predstava se istovremeno odigrala na lukobranu i širom gradske luke koja se izgradila krajem 19. i početkom 20. stoljeća sredstvima Mađarskog kraljevstva. O tome ni riječi.
Potreban je određen napor kako bi se to zaboravilo svakom tko je načistu sa poviješću Rijeke-Fiume. Štoviše, glavni vizualni naglasak predstave je ogromna dizalica pretvorena u simpatičnu aždaju sa natpisom tvornice Ganz. Dizalice je izgrađena u brodogradilištu Ganz Danubius, istom onom u kojem i legendarni ratni brod Szent Istvan.
U svjetlećim instalacijama, uz imena ranijih gradova EPK, pojavili su se i natpisi: Ajmo Rijeka. Forza Fiume. Luka različitosti. Tolerancija. Poštovanje. Suživot. Mir. Antifašizam.
Kultura. Europa. Umjetnost.
U tom duhu je bio i finale sa antifašističkom pjesmom ‘Bella Ciao’, koju su pjevali svi na bini ali i više tisuća ljudi u publici. Jasno su odredili svoj sadašnji identitet: Svijetu otvorena luka jednog čisto radničkog grada. Međutim, izgradnja je počela mnogo ranije od sredine 20. stoljeća, kao što predstava sugerira.
Zato vrijedi skoknuti 100 godina unazad.
Mala povijest luke
Iako se potreba za lukom pojavila i ranije, u 18. st. Marija Terezija je grad kao Corpus Separatum priključila mađarskoj kruni i od tada je uživao jednu vrstu autonomije.
Međutim, tek nakon Napoleonovih vremena se na tome počelo raditi.
Lajoš Kossuth mađarski političar je 1846 je pisao o potrebi izgradnje željeznice i luke.
1848. godine Mađari su se pobunili protiv Austrije, te je grad zauzela hrvatska vojska.
Tek 1868. s Hrvatsko-ugarskom nagodbom je počele izgradnja. U grad ponovno dolazi mađarska uprava.
Novaca i najboljih stručnjaka nije nedostajalo. Inžinjeri Hajnal Antal i Hilarion Pascal su s lukom napravili grandiozan poduhvat. Uz obalu se nasuto 50 hektara zemlje te je izgrađena luka od 60 hektara. Nastalo je 6 km lučke obale, te lukobran od 2 km.
Uz ovaj gigarazvoj se rascvjetala i industrija i trgovina.
* Punom parom je radilo brodogradilište Ganz-Danubius
* Nastala je najveća brodarska kompanija Adria i još tri druge.
* Najveća rafinerija nafte u Europi.
* Tvornica torpeda Lupis-Whitehead
* Ljuštionica riže, najveća u Monarhiji
* iste vrijednosti tvornica duhana
* Tvornica šećera
* Tvornica čokolade
* Više desetine tisuća iseljenika je prošlo kroz luku
* Željeznički kolodvor je gradio prof. sveučilišta Pfaff Ferenc
* Guvernerovu palaču, obnovitelj kraljevskog dvorca u Budimpešti Hausmann Alajos
* Kazalište gradila prva firma u Monarhiji Fellner i Hellmer
* Fiume je iza Bp 2. grad po razvoju, prvi u Hrvatskoj.
* U godini Nagodbe Grad je imao 17884, godine 1914, 50000 stanovnika.
* Nije bilo nezaposlenosti.
Svakako treba naglasiti da Fiume/Rijeka, po pitanju stanovništva, nije bio mađarski grad.
Trgovci, namještenici, stručni radnici su činili 13 % populacije
45-50 % su bili Talijan, 25-30 % Hrvati, zatim Mađari, Austrijanci, Nijemci, itd.
Ali svi su se osjećali i smatrali Fiumanima.
Prvenstveno su htjeli neovisnost. Političke odluke su im ovisile o tome koja će im vlast garantirati autonomiju. To ih je sukobilo kako sa mađarskom kraljevinom ali i sa hrvatskim vlastima. U prvo vrijeme su se oduševili Gabrieleom D’Annunziom, no nakon što je poželio vladati nad Fiumanima, pobunili su se i protiv njega.
Bez obzira, kojoj naciji se pripadalo, svi su nakon 2 godine stalnog boravka, sticali su pravo glasa.
Ipak, jačanjem nacionalizma i ekstremizma, gubio se taj identitet.
U prvoj polovini 20. stoljeća talijansko-hrvatsko nadmetanje je dovelo do katastrofe i nestanka multinacionalnog grada.
Od 1924. pripada Italiji koja ga nastoji pretvoriti u čisti talijanski grad.
1943. okupira ga Njemačka i trpi teška bombardiranja. Godine 1945 zauzima ga jugoslavenska vojska. Likvidiraju pristaše autonomije. Kasnije, više desetina tisuća Talijana napušta Grad, među njima i pravi Fiumani.
No, novi uspon privrede dovlači radnike iz cijele Jugoslavije te se stvara nova multietničnost od Srba, Crnogoraca, Albanaca, Bošnjaka. Stare nacije su nestale. U trećem najbrojnijem gradu Hrvatske, među 130.000 žitelja, živi tek nekoliko tisuća Talijana i dvjestotinjak Mađara.
Grad je i sada otok u Hrvatskoj, odvaja ga politička klima i pogled na nekadašnju Jugoslaviju.
Očito je, Rijeka više ne živi na uspomenama na Fiume.
Janos Kadar, ratni brod Szent István na Korzu
Sa poviješću se bavila jednodnevna manja izložba i jednako kratkotrajna 100 metara dugačka instalacija na Korzu s podacima važnim organizatorima. Izloženo je i 10 zastava država i 2 vojne administracije sa teritorije Grada. U incidentu je nakratko je jugoslovenska zastava bila premazana crvenom bojom.
Doista je čudno djelovalo da je taj povijesni niz započeo 1904 godinom.
Navodi se potopljeni Szt. Istvan, neke mađarske novine iz tog doba, hoteli poznatog imena te godina 1912, kada je u Rijeci rođen Janoš Kadar (krvavi komunistički diktator nakon u krvi ugušene pobune Mađara 1956 g. protiv okupacije Rusa).
Jednom pop izložbom kratkog vijeka mladi iz udruge Ricordi Rijeka željeli su istaknuti i mađarsku luku te AU korijene ali i uspomene na Jugoslaviju. Njihov kustos Goran Sišak je zamjerio što se u Hrvatskoj još uvijek gleda što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu i na kojoj strani je ratovao čiji djed. To nije dobro, rekao je.
Treba gledati u budućnost, a prošlost prikazati neutralno. Ne trebamo stajati na jednoj ili drugoj strani. Svatko neka izvuče svoje zaključke.
Emina Višnić, direktorica EPK, obećala je ove godine u Guvernerovoj palači otvoriti izložbu o granicama i o povijesnom graditeljstvu.
Titov brod i Palača šećera će biti muzej, a crvena petokraka na riječki neboder
Godine 2010. grad Pečuh u Mađarskoj je bio EPK. Nastale su nove institucije, koje rade i danas.
Rijeka ima projekt kulturnog kvarta, s muzejima, modernom knjižnicom, itd. Oni će ostati kao trajne vrijednosti.
Direktorica Emina Višnić ističe da poanta samog programa nije u nuđenju konkretnih rješenja već se traži da umjetnici, kulturnjaci ukažu na probleme i da pokrenu konstruktivne diskusije.
Ribarnica, barovi, klubovi
Iako turizam još nije započeo u punoj mjeri, grad nudi puno toga. Ribarnicu u secesijskoj zgradi sa mramornim stolovima, kafiće, mnoštvo mladih jer je Rijeka sveučilišni grad. Novinarka opisuje zanimljivi vojni tunel i zaključuje članak s konstatacijom: Ukoliko netko dođe na dan-dva, upoznati će dva grada, Rijeku i Fiume, sadašnjost i prošlost. I tada sve postaje uzbudljivo. Rijeka-Fiume je bio dobar izbor za Europsku prijestolnicu kulture.
Nisam znao da postoji još jedan Imbex portal.