Home Kolumne Paljenje petardi u ovo doba je dio šireg problema našeg društva

Paljenje petardi u ovo doba je dio šireg problema našeg društva

579
0

Ovih dana su česti pozivi prijatelja životinja da se što manje koriste petarde i vatrometi jer uznemiravaju kućne ljubimce. To što ima još uvijek ljudi koji ignoriraju takve pozive je samo dokaz o našem duboko sebičnom mentalitetu.

U današnjoj Rijeci i Hrvatskoj teško je naći simpatične ljude. Pod simpatično, ne mislim isključivo na duhovite i šaljive ljude, već na grčki korijen te riječi, tj. syn (zajedno, u društvu, u kontaktu) i pathos (osjećaj), odnosno na mogućnost ili vještinu prepoznavanja tuđih osjećaja. Na dnevnoj bazi svjedoci smo (i često žrtve) pojedinaca koji često ignoriraju ili namjerno rade na štetu drugih, ponašaju se bahato, primitivno, neobzirno i kad im netko još kaže da obrate pozornost na druge, postanu agresivni i konfliktualni.

Primjer ovakvog mentaliteta su oni pojedinci koji ovih dana pale petarde, iako je bezbroj puta u javnosti napomenuto da iste smetaju i uznemiruju kućne ljubimce i osobe s posebnim potrebama. Čitajući komentare na društvenim mrežama, nemoguće je ne primijetiti da oni koji podržavaju tu praksu često se pozivaju na pojam slobode i “nek ljudi malo proslave”, dokazujući na taj način vlastito potpuno nerazumijevanje o slobodi kao takvoj, koju asociraju uz slobodu uznemiravanja i nepoštivanja drugih.

Budi rečeno, ne mislim da je problem petardi u ovo vrijeme jedini ili najveći problem koji ide u prilog toj tezi. Dozu sebičnosti i nedostatka empatije vidim i kod ljudi koji bacaju otpad u divlje deponije, sami vlasnici pasa koji ne čiste izmet svojih ljubimaca kada ih vode u šetnju, vozači koji parkiraju na mjestima za invalide iako nemaju pravo na to, pušači koji bacaju opuške na pod ili vandali koji pod krinkom noći uništavaju privatnu i javnu imovinu. Sve su to mali komadići mozaika koji čini naše društvo, a koji je u široj perspektivi jako često sebično i bezosjećajno.

Da se razumijemo, moj komentar nije potaknut željom da ikome moraliziram, već da konstatiram realno stanje stvari. Ne osuđujem osobe koje rade ove stvari, koliko ih žalim, jer se često ovakav mentalitet ljudima vraća kao boomerang, sve više ljudi postaje sebično, a na kraju dobijemo društvo gdje se na pristojnost ili empatiju gleda kao na “slabost“, gdje jedni drugima zabijaju nož u leđa i rade podle stvari, što samo produbljuje nesreću u društvu. Teško je pritom kriviti obične ljude, zato što često nemaju od koga učiti. Od koga naučiti činiti dobro u današnjoj Hrvatskoj? Vertikale ili autoriteti našeg društva daju “primjer” vlastite sebičnosti i nedostatka empatije na dnevnoj bazi. Ovih dana vidimo članove Vlade kako paradiraju po razrušenoj Petrinji da si povećaju rejting i pokazuju pred medije, a njihov nerad i nezainteresiranost za probleme lokalnih stanovnika samo dokazuje da ne prepoznaju osjećaje i patnju običnih ljudi koji već godinu dana žive u kontejnerima. Godinu dana gledamo po medijima dva iskompleksirana alfa muškarca kako se prepucavaju na relaciji Pantovčak i Banski dvori, a nisu u stanju posložiti funkcionalan zakon o obnovi područja pogođenim potresom.

U našoj okolini nije teško naći pozitivne primjere koji nas mogu usmjeriti kao pojedince da budemo bolji i da pazimo na druge. Odmah mi pada na pamet na sve one doktore, vatrogasce, farmaceute ili policajce poput Marka Mrkonje i Ivana Savića koji su ovih dana prevozili srce za transplantaciju u KBC Zagreb itd. Mnogi od njih su u ovo blagdansko vrijeme radili, dok su drugi slavili doma u krugu obitelji. Neki će reći “dobro, to je njihov posao, plaćeni su za to“. Znam, uvijek je lakše naći opravdanje da se obezvrijedi tuđi rad i trud. Međutim, mogli su raditi i druge poslove na kojima bi imali imali slobodne blagdane, a nisu, jer netko ipak to mora raditi.

Ako me pitate za želje za 2022., želio bih upravo to, da kao društvo prestanemo biti površni, egocentrični i trivijalni, fokusirani na vanjski dojam i formu, već da marimo više na suštinu, na druge, na to kako se osjećaju, kako možemo pomoći. Moguće je da je to iluzija ili naivno, ali ostat ćemo nesretno društvo i neostvarena zemlja na rubu Europe dok god će se mnogi voditi isključivo vlastitim interesima, a ne i interesima okoline. Često male promjene upravo krenu od nas samih, o tome kako se ponašamo i kako odgajamo vlastitu djecu.

 

 

 

 

Previous articleDočekajte novu 2022. u neodoljivom Gorskom kotaru
Next articleOtkriveno šta je Zdravku nađeno u džepu nakon što je pobio obitelj u Somboru: Žena i kćeri doživjele jezivo nasilje (FOTO)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here