Crkveni pokreti, žene u Crkvi i gay osobe. Deset godina nakon osnutka, tjednik Credere intervjuirao je Papu: „Mi klerici ponekad živimo ugodno. Treba vidjeti rad i patnju naroda”
“Trebamo vidjeti rad i patnju naroda”
Papa je govorio o svećenicima, stilu koji bi trebali izbjegavati i stavu koji bi trebali imati: «Mi klerici ponekad živimo u udobnosti. Trebamo vidjeti rad i patnju naroda“. A iznosi i svoje mišljenje o otvorenosti prema gay osobama: «Nitko se ne zgraža ako blagoslovim poduzetnika koji iskorištava ljude, ali se to događa ako je osoba homoseksualac. To je licemjerje.” Papa Franjo samouvjereno i otvorenog srca daje izjave u intervjuu koji je po prvi put ekskluzivno dao tjedniku Credere – časopisu Uredničke grupe San Paolo. Odgovara na pitanja direktora novina don Vincenza Vitalea. Rimski biskup prati godine njegovog pontifikata između osobnih povjeravanja i vrlo aktualnih tema, od blagoslova homoseksualnih osoba, preko Jubileja, do angažmana mladih.
U tom smislu naglašava: «Postoje pastoralna iskustva koja govore jednostavnim ljudima (…) Postoje i »sofisticirane« stvarnosti, “ljudi koji se osjećaju superiornima”, rekao je Papa.
Intervju se također fokusira na ulogu žena u Crkvi: «Otvoriti rad u Kuriji ženama je važno. U Rimskoj kuriji sada ima nekoliko žena, a bit će ih i više, jer se u određenim ulogama snalaze bolje od nas muškaraca. Guvernerica, na primjer, sestra Raffaella Petrini, čini prekrasne stvari. Čak i žene koje su u dikasteriju za izbor biskupa… sve su to mjesta koja trebaju žene. Što se toga tiče, proces je u tijeku. Postoji nekoliko tajnica, sjetite se sestre Alessandre Smerilli u dikasteriju cjelovitog ljudskog razvoja, druge u dikasteriju evangelizacije, redovnika…».
Papa govorio o svom zdravstvenom stanju: «Crkvom se upravlja glavom, a ne nogama».
Odgovor na kontroverze koje su nastale nakon deklaracije «Fiducia Supplicans» također je bio jasan: «Nitko se ne sablažnjava ako dam svoj blagoslov poduzetniku koji možda iskorištava ljude: a to je vrlo težak grijeh. Dok nastaje skandal ako ga dam homoseksualcu… Ovo je licemjerje! Srž dokumenta je prihvaćanje.” Franjo dodaje: «Ali ja ne blagoslivljam „homoseksualni brak“, ja blagoslivljam dvoje ljudi koji se vole i pitam molitvu za mene. Na ispovijedi, kad dođe do takvih situacija, uvijek molim i blagoslivljam ponovno oženjene homoseksualne osobe. Blagoslov se nikome ne smije uskratiti. Svima, svima, svima. Pazite, govorim o ljudima: onima koji su sposobni primiti krštenje.”
Papa želi Crkvu koja je sposobna biti bliska ljudima: «Ljudi mi daju radost! Kad sam s ljudima, sretan sam. Kad sam s upravom, da, radim što moram, ali kad sam s narodom, to je nešto drugo… Volio bih da mogu slobodno ići ulicom, ali ne može . Učinio sam to nekoliko puta, da odem u optiku ili da kupim ploče, ali tajno. Učim od ljudi! Kad naletiš na obiteljskog čovjeka sa skromnim mjesečnim primanjima, koji dođe na ispovijed i kaže ti da je kad dođe kući umoran i ne može biti s djecom jer su već zaspala, a ujutro ustane prije negoli što se probude gore; a onda ti prizna da mu je užitak nedjeljom igrati se sa svojom djecom… tu se uči! Ljudi jako pate… mi klerici ponekad živimo u udobnosti…trebamo vidjeti rad, patnju naroda…”
Ispričao je dvije epizode
Ispričao je dvije epizode koje nosi u srcu: «Jednu ovdje u Rimu, jednu u Argentini. Na ročištu prije dvije godine gospođa mi je dala znak neka joj priđem bliže i pozvala me, došao sam. Starija poljoprivrednica, imala je 87 godina, ali ne bi se bilo reklo. Pitao sam je što je jela da ostane ovako mladolika: raviole, odgovorila mi je, raviole koje je sama radila…i dala mi je recept za raviole. Zamolio sam je da moli za mene. Uvjeravala me da hoće, ali mi je rekla neka budem oprezan. Tada sam je upitao moli li za mene ili protiv. A ona je rekao: “Ne, Vaša Svetosti, niste u krivu, oni se tamo mole protiv.” Mudrost, hrabrost starih! Druga epizoda bila je u sirotinjskoj četvrti u Buenos Airesu, gdje sam otišao slaviti misu. Tijekom putovanja saznalo se da je umro Ivan Pavao II. Razgovarali smo o izboru novog pape s običnim ljudima sirotinjske četvrti. Pitala me starija žena bih li mogao postati papa. Da, rekao sam joj. Onda mi je dala savjet: da kupim malog psa. Pitao sam je zašto. “Prije jela dajte nešto hrane psu i malo pričekajte…”.
