Evo opet neka fešta. Izgleda neka jadna fešta. Kao i u većini slučajeva mnoštvo građana ne zna što se slavi. A treba se samo malo strpljenja, pojavit će se oko podne na TV prve snimke neke delegacije koja polaže vijence. Nakon što predsjednik nečega ispravi vrpcu na vijencu, delegacija sekularne države se sinkronizirano krsti, pardon, htjedoh reći, križa.
Uzrok zamiranja interesa za fešte je i radi toga što se od osnivanja ove države stalno pojavljuju neke proslave koje su više plod inata jedne od dviju političkih primadona nego stvarne potrebe da se nešto označi i dostojno proslavi. Drugi je razlog što za feštu treba sadržaj, motiv. Treći razlog je da praznih stomaka i uz pomanjkanje nade za bolje nemamo istinskog razloga slaviti.
Bez obzira na duhovno i duševno stanje građana, koje na ovim prostorima nije nikada bilo uzvišeno, hoće se nametnuti nešto umjetno, nešto izmišljeno. A to nameću tobožnji političari koji više sliče sajamskim mađioničarima nego li što imaju prave političke punine.
Izgleda da se u ovoj bajnoj državi nitko ne brine za stvarni razvoj kulture, nauke, privrede, a time i društva. Građani i kada ne znaju to reći ili opisati, to vide i osjete. A na rubu dirigiranog imagea događa se svašta, to se ne može sakriti ni zanijekati.
Enormno bogaćenje koje nije stvoreno na osnovi poštenog rada uz nekažnjavanje lopova kao ni prekršitelja, se predugo podnosi. Narod to vidi i trpi, ali pamti. “Politička garnitura” u maniri svoje izvorišne komunističke babice nameće narodu uljepšanu viziju koje je prije neometano utirala desetljećima. No, svijet se promijenio, vidici su se otvorili, a ti isti “vladajući” se nisu potrudili prilagoditi. Računaju na inertni narod koji je desetljećima bio neinformiran, pokoravan i šopan ispraznim parolama.
No, pogledajmo “profil” suvremenog HR političara. Osoba je to bez duha, bez svoga stava, bez intelektualnog potencijala, bez odlučnosti. Osoba kojem su moral, odgovornost, red i rad nepoznate dimenzije. Svoju karijeru gradi na podobnosti te ispraznom pa čak i lažnom domoljublju. Narod predosjeća da se tim političarima ne bi smjelo dati na čuvanje ni pet ovaca. Tri bi sigurno nestale.
Afere i lopovluci toliko su zagadili ovaj prostor da djeluju kao folklor. Primjer INE, primjer samo te firme, trebao bi dati podlogu za više odstupanja od dužnosti, nekoliko kaznenih progona, te za pokoji harakiri! No, ništa se ne događa, sve teče mirno kao da je sve to normalno. Osoba s podosta ozbiljnih optužbi napušta zatvor i seli se u Sabor. Feštaj narode!
Izborni vrtuljak se vrti s nesposobnim, kao drvenim (političkim) lutkama koji bi htjele voditi državu. Osobe bez ličnosti, bez sposobnosti, bez karaktera, osobe ispraznih nazora ali jake potrebe da se pokažu, da se prazninom istaknu, uokviruju kadrovski potencijal kandidata. U Europi i u svijetu nas zastupaju lica duboko iznakaženog moralnog habitusa ali vječnog poriva da budu prvi, da ih se vidi, da im se narod divi.
Društvena zajednica živi u sve većoj bijedi. Liste dužnika, spisak poštenih zaduženih građana su sve duže, a na vidiku nema izlaza ni nade. Stalno se maše ispraznim obećanjima. Koliko smo već puta čuli “iduće godine izlazimo iz krize”. Izgovaraju je uvijek isti dužnosnici s dobrim plaćama kojima je što luksuzniji državni auto glavna preokupacija. Premijer ide na beskorisna ali skupa putovanja s dijelom porodice i jalovom svitom, a da za to nikome ne polaže račune. A ti narode slavi!
Kakva će biti državna fešta (08. 10.) moglo se naslutiti već u praskozorje iste. Zastave, zastave kojima se do nedavna zdušno mahalo, kao da su izbrisane s urbanih vizura. Sada ih se vidi vrlo rijetko. Entuzijazma već davno nema, a političari uvijek gude na istu žicu. Jasno, za njih se ništa ne mijenja, pohlepa i želja da imaju još više nije im presahnula. Slavi narode, narode veseli se, imaš svoju rasprodanu državu. Ponosi se s njome, tvoja je (figa)! Budi ponosan, prestigao si Guinness World Rekords, nikada nisi bio toliko zadužen. (Ivan Pauletta)
