Home Kolumne Pauletta: Jalovost politike

Pauletta: Jalovost politike

2
obikomadinalinic
obikomadinalinic
Ivan Pauletta: Jalovost politike

Ponovo imamo igrokaz, igrokaz političara, a što bi drugo. I ovaj se ističe po svojoj beskorisnosti i jalovosti. U jednoj, kao važnoj stranci, održavaju se unutarstranački izbori i to se opet nameće u vidu važnog nacionalnog događanja. Novine i ostali mediji izvještavaju o tome. Jasno, novinari nisu krivi i oni moraju od nečega živjeti.

Ti, totalno za društvo nevažni igrokazi, guraju se pred javnost koja je redovito i s pravom za to nezainteresirana. Ti izbori ništa ne daju, ništa ne promoviraju, ništa ne nose. Tabula rasa prije izbora – Tabula rasa poslije izbora. Vrte se kandidati koji su svi isti i po prijedlozima i po govorima i po naglascima i po poantama kao da su klonirani iz jednog istog mozga. Ako se o mozgu uopće radi.

Ništa na tim izborima nije bilo sporno, ništa inovativno, ništa izazovno. Moglo se lakoćom unaprijed znati koji će kandidat pobijediti. A ako se nije pogodilo, ispalo je opet isto. Kao priča o Kurti i Murti. U nekim podružnicama stranke nije čak ni bilo protukandidata ali se ipak biralo. Ionako smo navikli praviti farsu od demokracije.

A bilo je potreba, ako se htjelo povesti mali milion rasprava: o smetlištima, o radnim mjestima, o socijali, o plaćama o budućnosti zemlje o…No, drugovi iz iste partije nisu načeli niti jednu “škakljivu” temu. Konfrontacije ozbiljnog sučeljavanja ni u tragovima. Moglo bi se to navesti kao trag iz prošlosti, kao posljedica nastanka te stranke ali to ne bi bila istina. To isto se događa i u drugim strankama, sve su iste u jalovosti i ispraznosti. Jalovost buja na sve strane i što možemo očekivati iz tih dobro uhljebljenih krugova? Ništa ne nude zajednici koju bi trebali voditi, ništa društvo od njih neće dobiti. Izgubit će se vrijeme, nestat će još nešto novca a rezultat će biti nula, malo veća nula.

O stanju u društvu se čak više i ne govori, pogotovo ne na tim stranačkim skupovima. Imamo nulu, dobit ćemo ništa. Jedina utjeha mogla bi biti da dok traju ti igrokazi, nešto se manje putuje na račun države. Inače predstavnici te stranke su postali pravi globetrȍteri. Stalno su u nekim svjetskim metropolama, stalno kao traže investitore, odnosno uvijek nešto “prodaju” a rezultati su iz dana u dan sve lošiji. Gori za stanje u državi, ne za njih. Možda se i oni jednog dana pohvale, kako su na “račun ručkova” uštedjeli lijepu svoticu. Tko zna dali će narod, narod kojim oni vladaju, ikad biti pozvan na koji besplatan ručak?

I već kad smo kod toga, kopka me pitanje, koliko se porcija moglo nabaviti za javne kuhinje novcem, potrošenim na tim izborima? Netko će reći da se to naroda ne tiče, da je to stranački novac ali vjerujem, da svi znamo kako taj novac ne pada s neba. Također znamo tko to sve financira. Da, to se odnosi na SDP, ali kako sam već rekao i ostale stranke imaju istu metodu djelovanja. I ne samo da se u ovoj državi skoro ne proizvodi ništa već je i “politika” jalova i ništavna.

Dugo nismo čuli raspravu o stanju u državi. Nismo nikada čuli raspravu, između barem dva različito misleća bloka, kako riješiti stanje u državi. Prodaja ili ako hoćete rasprodaja, ništa bitno ne rješava, to može biti samo kratko prolazno rješenje. Treba stvoriti novu vrijednost ili materijalnu ili intelektualnu ili uslužnu pa to prodati, ostalo su sve samo priče.

Kriza je počela proglašenjem samostalnosti. Nitko nije već od samog početka mario za punjenje državne blagajne. Država je bila tu i ona je služila samo za grabež, za krađu u kojoj su se podosta isticali “domoljubi”. To “domoljublje” je bilo kao brend za krađu. Kralo se sve na što se naišlo, od pasoša do terena, kuća, firmi, radnog staža, braniteljskih pa sve do radničkih prava. O toj krađi, velikoj krađi i nepovratno štetnoj, kao da nitko ne brine. Postalo je to kao narodni folklor, kradu političari, direktori, vozači pa do računovođe u domu za stare i nemoćne.

Činjenica je, da se treba izvršiti drastična promjena odnosa u državi. Ovo se društvo, ova se država, mora bitno promijeniti ili će nestati. Niti jedna država nije izdržala takav galopirajući lopovluk, ne može to ni Hrvatska. (Ivan Pauletta)

2 COMMENTS

  1. Kada hrvati shvate da demokracija nije anarhija tada ćemo krenuti nabolje,za sada se treba boriti protiv anarhije za demokraciju a to znači da država mora o nekim stvarima odličivati samostalno kao izvršna vlast.One stvari koje nemogu čekati trba riješiti pa nakon toga neka sabor raspravlja.

  2. Ka Hrvati potjeraju sa vlasti i zadnjeg lažnog komunistu onda će stvari krenuti na bolje. To se naročito odnosi na Rijeku.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here