Potresna objava Vedrane Rudan: ‘Ostadosmo same smrt i ja’

Vedrana Rudan, poznata hrvatska spisateljica, ovih je dana ponovno potresla javnost svojim iskrenim riječima o borbi s rakom žučnih kanala. U najnovijem blogu “Kad mobitel utihne” otvoreno je progovorila o temama koje mnogi izbjegavaju – smrti, samoći i gubitku lažnih prijateljstava.

Vedrana Rudan: “Smije li se umirati a da to bude prihvatljivo?”

Rudan, koja je već neko vrijeme suočena s teškom bolešću, piše kako joj je bolničko okruženje postalo svakodnevica: “Više sam u bolnici okovana žicama nego na slobodi. Boce i bočice postale su dio mene.” Opisuje kako se osjeća sputanom i nestrpljivom, dok istovremeno osjeća da njezino stanje tjera ljude iz njezine blizine.

“Postajem im dosadna jer živim dulje nego su očekivali”, priznaje Rudan u emotivnom obraćanju svojim pratiteljima. Dodaje kako su “prve suze već isplakane”, a sada među njima vlada samo praznina.

“Izgubila sam interes za ‘prijatelje'”

U svom tekstu Rudan piše kako više ne osjeća potrebu da “pomaže” drugima, shvativši da su mnogi samo tražili mjesto za istresanje svojih problema. “Danas znam da nikome nisam ‘pomogla’… Žao mi je što sam potrošila godine misleći da sam bila potrebna i voljena.”

Ipak, iz ove teške životne faze izranja novo razumijevanje: “Ma ne, nije prekasno osjetiti ljepotu samoće. Nikoga nisam izgubila. Baš me briga hoće li njezin muž prestati piti… Ostadosmo same smrt i ja.”

Suočavanje s konačnošću – i novo otkriće slobode

Vedrana Rudan zaključuje kako je, unatoč svemu, pronašla mir: “Najzad sam slobodna i slika koju vidim je čista. Gledam u ono žuto cvijeće na balkonu. Mir u duši i samo jedno pitanje – zašto ništa nisam znala o ljudima? Bila sam glupa? Ili ipak samo zdrava i ‘besmrtna’?”

Ova snažna objava Vedrane Rudan podsjeća na važnost iskrenosti, hrabrosti i unutarnje slobode, čak i u trenucima kada se čini da život visi o koncu.