O Josipu Brozu napisano je mnogo pjesama, a jedna od najpoznatijih, “Druže Tito ljubičice bela”, mladu je novinarku Ženu Lebl koštala dvije i pol godine robije na Golom otoku, gdje je završila sa samo 22 godine.
O toj se ženi, Beograđanki židovskog podrijetla, tada nije znalo puno, niti se smjelo pisati o strašnom razdoblju koje je provela na Golom otoku. Jedan od članaka o njoj objavio je 2013. Politika, list u kojem je radila dok nije uhićena zbog viceva o Josipu Brozu Titu koje je jedno jutro prepričavala u redakciji.
“Jednom joj je kolegica ispričala vic kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju za cvijeće jer je uzgojila ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na pjesmu “Druže Tito, ljubičice su bijele, tebe voli sva mladost”.” Dolaze dva udbaša jer, govorili su, govorila je protiv Tita i nije prijavila neprijatelja naroda od kojeg je čula sporni fazon.
Odveli su je u zatvor UDB-e Glavnjača, zatim u logor Ramski rit, pa u Zabel, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, u kojima je bila od travnja 1949. do listopada 1951., od nje su tražili da se predomisli i prizna krivnju. Otpisano je i iz Društva novinara”.
Nakon raspada Jugoslavije, Ženi je objavila knjigu pod nazivom “Ljubičica bela”, koja je postala bestseler u Izraelu, gdje je živjela do smrti 2009. godine. U njemu je opisala svoja jeziva iskustva iz logora, a mnogi do tada nisu ni znali da tamo ima žena.
“Samo žedan zna cijeniti vodu. Bili smo okruženi morem, a bili smo žedni do ludila.”
Jovanka Ženi Lebl (1927.-2009.) bila je srpska novinarka židovskog podrijetla. Tijekom Drugog svjetskog rata uhićena je i odvedena na prisilni rad u Njemačku. Nakon rata je kao novinarka Politike uhićena zbog VICE o Titu i poslana na Goli otok na 2,5 godine.
“Djevojke su pretvarane u starice, ispadali su im zubi, razboljevale su se kada je do njih stigla vijest da su ih se djeca, majke i muževi odrekli jer su postale neprijatelji naroda”, piše ona.
