Lažu nas da izbori za Europski parlament nisu važni. Kao da je Hrvatska izolirani otok na Starom kontinentu, a ne punopravna članica zajednice 28. država koje sve zajedno broje oko 500 milijuna stanovnika. Dio tog kulturnog, gospodarskog i političkog prostora je i svaki građanin Lijepe naše. Nakon Beča, Budimpešte i Beograda dobili smo i četvrto „B“, Bruxelless kao naš novi glavni grad zajedničke nam šire domovine. Nacionalni sanjari neovisne Hrvatske znali su govoriti da će iznad Sabora biti samo Bog, a Svevišnji je, izgleda, baš kao i mi na referendumu, htio da to bude upravo već spomenuti, dvojezično i Brussels.
Sudeći prema angažmanu medija, EU izbori kao da se ne događaju, kao da se događaju nekom drugom, možda i nama, ali to nas se, navodno, ne bi previše trebalo ticati. Navodno. Upravo suprotno. Hrvatski politički narod prenio je dio svojeg suvereniteta (vrhovništva) na institucije Europske unije, prvenstveno na njezino predstavničko tijelo, parlament. Koji broji 571 člana. Hrvatska će u odlučivanju sudjelovati s 11 zastupnika koje možemo izabrati između 275 kandidata sa 25 lista, a svaki birač će moći dati i svoj preferencijalni glas za onog političara za kojeg smatra da bi najbolje mogao zastupati njegove interese. Primjerice, ako se netko odluči za Partnerstvo hrvatskog centra kojeg sačinjavaju Nacionalni forum, HSLS, PGS i Lista za Rijeku može zaokružiti, a zašto ne, prof. dr. Amira Muzura, najviše rangiranog političara iz Primorsko-goranske županije uključujući sve stranke. Birači, dakle, mogu dati svoj glas određenoj političkoj opciji, ali i pojedincu, vrednujući tako njega osobno.
Velikim strankama, HDZ i SDP, te njihovim koalicijama nije baš bilo previše stalo da se u predizborno vrijeme otvaraju bitna pitanja Europe danas. A to su zdravlje ljudi, njegova zaštita i unapređenje, obrazovanje, zapošljavanje, socijala, moralnost suvremenog kapitalizma, odnos države i tržišta, potreba jačeg ili slabijeg financijskog i političkog povezivanja zemalja članica EU, da ili ne? Zbog toga postoji zamka prilikom glasovanja da se opredijelimo za stranke na osnovu njihove političke aktivnosti kod kuće.
Kad je već tako, vrijedi podsjetiti na katastrofalnu (gospodarsku i socijalnu) politiku Kukuriku koalicije, kojoj HDZ nije bio korektiv u Saboru, već su se vodili ideološko-politički i svjetonazorski ratovi o ustašama i partizanima, seksa u školama, pravima LGTB osoba i slično dok je narod sve siromašniji. Stvorena je k tome atmosfera općeg beznađa, nemoći i besperspektivnosti. Prilika za ustati protiv tih manipulacija su upravo euroizbori.
Daleko smo još od toga da imamo kod ljudi izražen jak osjećaj građanske odgovornosti za sebe, državu i društvo. Promjene nabolje su ipak moguće. Ali, zato je najprije potrebno promijeniti sebe, što je ponekad ponajteže, ali nije nemoguće. Dovoljno je, za početak, odustati od vlastitog komoditeta u nedjelju 25. svibnja, te makar znatiželje radi uputiti se na birališta. I preuzeti odgovornost za sebe i svoju budućnost, s obzirom da se Europski parlament bira na 5 godina, ključnih pet godina za oblikovanje Europske unije, ali i Hrvatske budući da se 70 posto zakona koji se primijenjuju kod nas izglasuje u Europskom parlamentu, a ne u hrvatskom Saboru. Uzmimo sudbinu u svoje ruke. Ona pripada nama. I usprkos interesima krupnoga kapitala, velikih sila, bankarskih lobija itd. može se barem pokušati utjecati. EU? Da! Eu, glasuj! Prema svojoj savjesti, znanju, informiranosti, srcu…
Giancarlo KRAVAR
