Hrvatska je vojska jedinstvena u svijetu. Zbog toga što je stvorena od snaga policije, iako je uobičajeno obrnuto. Odluku je donio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman 20. travnja 1991. godine, a već 28. svibnja javnosti je svečanim mimohodom predstavljen Zbor narodne garde, preteča Hrvatske vojske, a koji je bio ustrojen pri Ministarstvu unutarnjih poslova, a prvi zapovjednik bio je general Martin Špegelj. Bio je to odgovor Hrvatske na razoružavanje Teritorijalne obrane, kao i zbog nemogućnosti nove hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svojem cjelokupnom državnom području.
Rijeka na početku agresije na Hrvatsku nije bila izravno izložena borbenom djelovanju neprijatelja. Ali, u našem je gradu bilo sjedište 13. Korpusa JNA kojim je zapovjedao general Marjan Čad. On je, kako mi je to jednom potvrdio u kafiću Kaufland, bio dobio zapovjed od načelnika Generalštaba JNA generala Blagoja Adžića da razori Rijeku. S obzirom da je tadašnje riječko vodstvo, gradonačelnik je bio mr. Željko Lužavec, a načelnik PU PGŽ Josip Kukuljan, bilo u pregovorima s njim, on je odbio tu zapovjed, što je bio početak mirnog povlačenja JNA s ovog područja, a branitelji su dobili i toliko potrebno naoružanje.
I legendarna 111. brigada Hrvatske vojske, koja danas ima svoj trg, ustrojena je zahvaljujći i velikom angažmanu Josipa Kukuljana, a u sklopu riječkog MUP-a oformljene su i „Ajkule“ Marina Jakominića, kao jedinica specijalne policije koja se proslavila na hrvatskim bojištima. Stečeno iskustvo u organiziranju obrane, rukovođenju i komandiranju Josip Kukuljan je nesebično stavio na raspolaganje Domovini i dok je bio načelnik PU Dubrovačko-neretvanske. Zajedno sa našim „Ajkulama“ i sa svim svojim suborcima obranio je i oslobodio Dubrovačko primorje i Župu dubrovačku. Bila je to prva združena oslobodilačka akcija Hrvatske vojske i MUP-a kojom je Hrvatska prvi put izbila na svoje granice i pokazala svijetu da je spremna osloboditi i preostali dio okupiranog područja.
Njegov doprinos oslobađanju Grada Libertasa, Dubrovnika, vrednovan je na način da mu je ukazana čast da upravo on podigne hrvatsku zastavu na Prevlaci, crven-bijeli-plavi sa šahovnicom koji se prkosno vijorio pred očima poraženog srpsko-crnogorskog agresora. U znak zahvalnosti, kad god bi nakon rata navraćao u Dubrovnik, za Josipa Kukuljana je bila rezervirana soba 505 u hotelu „Argentina“, gdje je boravio za vrijeme rata.
Za svoj doprinos organizaciji obrane i učešću u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odlikovan je Redom hrvatskog pletera i Redom hrvatskog trolista, nositelj je spomenice Domovinskog rata. Bio je i zastupnik SDP-a u hrvatskom Saboru, a njegovi kolege iz riječkog MUP-a kažu da je bio izuzetan čovjek, načelnik, savjetnik i prijatelj. U prigodi obilježavanja 23. godišnjice postrojavanja Zbora narodne garde kao prve oružane formacije koju smo imali u obrambenom ratu, skrećem pozornost na ličnost i djelo Josipa Kukuljana, koji je zaslužio da jedna ulica u gradu, možda baš simbolički u Kampusu na Trsatu, dobije ime po njemu. U znak zahvalnosti mlađih naraštaja prema tom velikom, mudrom i hrabrom čovjeku, čestitom policajcu, vrijednom i poštenom političaru i intelektualcu, po obrazovanju magistru ekonomije. Hvala Josipe, imao sam čast poznavati te…(Giancarlo KRAVAR)
