Mažoretkinje i incident. Tako je započelo obilježavanje Dana grada, Sv. Vida. Između zgrade Hrvatske pošte i Robne kuće Ri na Korzu Prve riječke mažoretkinje izvele su svoj program, a za glazbeni ugođaj pobrinula se Gradska glazba Trsat. Nimalo kazališna, već represivna atmosfera usliijedila je potom u HNK Ivana pl. Zajca. Svečanoj sjednici Gradskog vijeća, kojoj je nazočio i predsjednik RH Ivo Josipović, nije mogla prisustvovati predsjednica Riječkog pokreta otpora – Građani protiv korupcije, poduzetnica Slavica Šota. Jake snage sigurnosti i zaštitari spriječili su Pokret otpora da uđu u hram riječke kulture, očito po zapovjedi gradonačelnika Vojka Obersnela.
Fijumanka. Jedriličarska regata što se održava u akvatoriju riječke luke, nakon tršćanske Barcolane, najveća je u ovom dijelu Sredozemlja. „Dijelim sudbinu Fijumanke“, izjavio je gradonačelnik Obersnel, dodavši da je na njoj znao i pobijeđivati, ali i biti diskvalifiriran. Diskvalifikaciju je zaslužio. I to dvostruku ove godine. U gradu za koji je osobno rekao da „živi evropsku demokraciju“, zabraniti političkim neistomišljenicima da sudjeluju u proslavi, ravno je nekadašnjim komunističkim izopćavanjima nepodobnika. Samo što Šotu i njezine pristaše nisu, baš kao nekad kad je Tito dolazio u Rijeku, izolirali negdje, u Via Romi, da ne smeta, dok ne prođe fešta, već su je, uljudno priprijeteći, ostavili ispred kazališta.
Vojko Obersnel, koji toliko govori o pravima manjina, pa su u njegovog koaliciji na vlasti i srpski SDSS i bošnjački SDAH, mnogo je tiši kada treba za naše manjinske sugrađane učiniti nešto konkretno. Recimo, mogao je, primjerice, posjetiti Rome na Rujevici. I čestitati im Dan Grada. Ali, on ih, da li zato što su „prljavi Cigani“, ne posjećuje ni za Đurđevdan, Erdelezi. A, što je sa Talijanima? Oni su ostavili neizbrisiv kulturni pečat u našem gradu. Obi će, onako protokolarno, udostojiti se primiti u svojim dvorima, delegaciju esula, predstavnike Slobodnog grada Rijeke u egzilu, ali neće jer nije ni dosad opet ništa konkretno učiniti za riječke Talijane.
Iako između Hrvatske i Republike Italije postoje međudržavni ugovori o zaštiti manjina, kojima je regulirana i skrb za Talijane u Lijepoj našoj, Zajednica Talijana Rijeke, na što je ovih dana ukazao i zastupnik u Saboru Furio Radin, financira grad, umjesto da je obrnuto! Naime Communita degli Italiani di Fiume plaća Gradu Rijeci najamninu od oko 14.000 kuna godišnje za prostorije u zgradi Palazzo Modello u kojoj djeluje. Obraćam se izravno gradonačelniku Obersnelu sa zahtjevom da razmotri u ova vremena kada je novca sve manje, da Grad Rijeka odustane od naplate, da odustane, i ako već Grad ne može financijski poduprijeti Zajednicu Talijana, neka onda odustane od ove ružne prakse da manjina financira većinu. Za kraj, čestitke dobitnicima nagrade Grada Rijeke za životno djelo fra Bonaventuri Dudi i Maksimilijanu Peču. Čestitke svim građanima ovog našeg prelijepog, a nedovoljno voljenog grada.(Giancarlo KRAVAR)
praksa plaćanja najamnine (bez povrata sredstava) je uvedena za vrijeme Linića (a za kog drugoga bi inače bilo) – jedan od stvoritelja kulturne nemoći grada !!! Njega je brinulo samo pretvorbe grada Rijeke u grad preduzeće. A to je cca od 1992. godine, za vrijeme moderne RH. Kasnije je RH potpisala strašno puno dokumenata, od lokalnih do međudržavnih i extraplanetarnih u kojima ta ista RH sa svojim institucijama jamči sve i svašta i puno više od toga. Mi u Rijeci nismo vidjeli ni čuli ni vidjeli ništa. A POTPUNA dvojezičnost u Gradu Rijeci je NAPRASNO prekinuta 1953.godine čudnim noćnim pohodima neodređenih građana tijekom tjedan dana. I to za vrijem maltene doba policjskog sata, kada ništa nije moglo biti nekažnjeno promaknuti. I mi, Građani Rijeke-Fiume,čekamo obnovu dvojezičnosti. Koje razine ? To de da definirati ! I tako sve ove godine se nešto skida i ukida se i dalje. Tko se sjeća da se 80-ih godina za vrijeme praznika viorila i zastava talijanske nacionalne zajednice osim ex-RSFJ i exSRH-a i Grada Rijeke ? A sve to novopečeni građani koji su se doselili u grad u zadnjih 25 godina a ulaze i dan-danas u sasvim novu Rijeku ne mogu kulturološki percipirati kao Grad kakav je bio – multijezični i multikulturalni ! Kulturocid se nastavlja ! Do kada ?
da li u instituciji zaj talijana ima ikog da to zatrazi javno ili ce se nastaviti skrivati iza anonimnih komentara?
Ovlaštena osoba riječke Zajednice talijana je Predsjednik skupštine. Na razini grada tu još može zatražiti Vijeće talijanske nacionalne manjine za Grad Rijeku. A i Unione Italiana (Talijanska unija) te zastupnik tal. manjine mogu to odraditi. A najviše mogu napraviti vijećnici i dužnosnici iz večinskog naroda, jer onda stvar prolazi daleko, daleko jednostavnije. Naravno, ako to se želi odrediti. U Istri su hrvatski predstavnici odradili lavovski dio posla, zato je i Županija – Regija Istra službeno dvojezična. Isto tako i sijaset općina i gradova. Zakonski okviri postoje – Ratificirani Sporazum između RH i RI iz kraja 90-ih. Manjka volje, ili možda znanja…
postoji li ijedna službena izjava predsjednika skupštine, vijeća tal manjine ili talijanske unije kojom traže ili izražavaju želju za povratkom dvojezičnosti? bilo kakva sluzbena odluka iz koje bi bilo jasno da se za to zalazu ili ne zalazu? da li je u tom smislu kontaktiran ijedan vijecnik ili duznosnik iz vecinskog naroda?
Hrvati na potezu!
Kad je u pitanju ostvarivanje prava manjina, većinski narod je uvijek pozvan na inicijativu. Njegovi politički predstavnici, U Rijeci je nedavno osnovano Društvo hrvatsko-srpskog prijateljstva (predsjednik dr. Nikola Ivaniš, PGS), pa koristim ovu priliku, ovu raspravu koja je uslijedila nakon moje kolumne, da pokrenem još jednu inicijativu: Osnivanje Društva hrvatsko-talijanskog prijateljstva. Budući da mi je otac Hrvat, a majka Talijanka (Fiumanka), vrlo rado bih se uključio u rad takvog Društva. Molim za podršku…;-)