Bivši ruski vojni časnik iznio je optužbe o brutalnim ispitivanjima, tijekom kojih su Ukrajinci ustrijeljeni i izloženi prijetnjama silovanjem. Konstantin Jefremov, najviši časnik koji je otvoreno progovorio, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za BBC da ga Rusija smatra izdajicom i prebjegom.
Na jednom mjestu u južnoj Ukrajini, ispitivanja i mučenje trajala su tjedan dana, otkriva Jefremov: “Svaki dan, noću, ponekad i dva puta dnevno”. Jefremov je nekoliko puta pokušao napustiti vojsku, a na kraju je bio otpušten jer se odbio vratiti u Ukrajinu. Sada je pobjegao iz Rusije.
Koristeći fotografije i vojne dokumente koje je dostavio Jefremov, BBC je potvrdio da se ruski časnik nalazio u Ukrajini početkom rata – u regiji Zaporižja, uključujući grad Melitopolj.
Konstantin Jefremov donedavno je bio časnik ruske vojske u činu poručnika. Raspoređen je u Ukrajinu prošle godine i pristao je pričati o zločinima kojima je tamo svjedočio – uključujući mučenje i zlostavljanje ukrajinskih zatvorenika. Govorio je o svojim suborcima koji su pljačkali okupirana područja Ukrajine te opisivao brutalna ispitivanja koja je vodio ruski pukovnik, tijekom kojih su muškarci ubijani i izloženi prijetnjama silovanjem.
Jefremov je 10. veljače 2022. stigao na Krim, ukrajinski poluotok koji je Rusija anektirala prije devet godina. Bio je zapovjednik postrojbe za razminiranje 42. motorizirane streljačke divizije i obično je bio stacioniran u Čečeniji, na ruskom sjevernom Kavkazu. On i njegovi ljudi poslani su da sudjeluju u “vojnim vježbama”: “U to vrijeme nitko nije vjerovao da će biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba. Siguran sam da čak ni viši časnici nisu znali”.
Jefremov se prisjeća ruskih vojnika kako lijepe identifikacijske oznake na svoje uniforme i bojaju slovo “Z” na vojnoj opremi i vozilima. Za nekoliko dana slovo “Z” je postalo simbol onoga što je Kremlj nazvao svojom “specijalnom vojnom operacijom”.
Jefremov tvrdi da nije htio imati ništa s tim: “Odlučio sam dati otkaz. Otišao sam do svog zapovjednika i objasnio svoj stav. On me odveo do jednog višeg časnika koji me nazvao izdajicom i kukavicom. Ostavio sam pištolj i sjeo u taksi. Htio sam se vratiti u svoju bazu u Čečeniji i službeno dati otkaz. Tada su me suborci nazvali na telefon i upozorili me. Pukovnik je obećao da će me strpati u zatvor na 10 godina zbog dezerterstva i pozvao je policiju”.
Jefremov kaže da je nazvao vojnog odvjetnika koji mu je savjetovao da se vrati: “Sada shvaćam da sam to trebao ignorirati i voziti dalje, ali bojao sam se da će me strpati u zatvor”.
Vratio se u postrojbu i pridružio svojim ljudima. Jefremov inzistira na tome da je “protiv rata”. Tvrdi da nije sudjelovao u ruskoj aneksiji Krima, niti se borio u istočnoj Ukrajini kada je prvi put izbio rat u Donbasu prije devet godina.
Rusija nije bila optužena samo za orkestriranje separatističke pobune u toj zemlji 2014. godine, već i za slanje vlastitih trupa. Konstantin također kaže da nije sudjelovao u ruskoj vojnoj operaciji u Siriji: “Posljednje tri godine bio sam uključen u razminiranje u Čečeniji, koja je proživjela dva rata. Mislim da je posao koji sam tamo radio koristio ljudima”.
Jefremov je postavljen za privremenog zapovjednika pješačkog voda. Dana 27. veljače, tri dana nakon ruske invazije, njemu i njegovim ljudima naređeno je da se premjeste na sjever s okupiranog Krima. Krenuli su prema gradu Melitopolju. Sljedećih 10 dana proveli su na aerodromu koji su već zauzele ruske trupe. Opisuje pljačku kojoj je svjedočio.
“Vojnici i časnici grabili su sve što su mogli. Penjali su se po avionima i prolazili kroz sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Rekao je ponosno: ‘Odnijet ću ovo kući i pokosit ću travu pokraj naše vojarne’. Kante, sjekire, bicikle, sve su to utrpali u svoje kamione”.
Jefremov je BBC-u poslao fotografije za koje kaže da ih je snimio u zračnoj bazi Melitopolj. Na njima se vide transportni avioni i zgrada u plamenu. BBC je provjerio brojne fotografije i dokumente kako bi potvrdio Jefremovljev identitet, čin i njegovo kretanje u Ukrajini u proljeće 2022. Alati za mrežno mapiranje potvrdili su da se radi o fotografijama zračne baze Melitopolj.
Jefremov je s osam vojnika pod svojim zapovjedništvom mjesec i pol dana čuvao tamošnju rusku topničku jedinicu.
“Cijelo vrijeme smo spavali vani. Bili smo toliko gladni da smo krenuli u lov na zečeve i fazane. Jednom smo naišli na kuću. Unutra je bio ruski vojnik koji je rekao da je iz 100. brigade i da sada živi ovdje. On i njegovi suborci imali su mnogo hrane. Hladnjaci su bili krcati. Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli lovili su japanske šarane u jezercu”, ispričao je.
Jefremovljeva grupa premjestila se u travnju kako bi čuvala ono što on opisuje kao “logistički stožer” u gradu Bilmaku, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika.
Prisjeća se dana kada su dovedena tri zarobljenika: “Jedan od njih je priznao da je snajperist. Kad je to čuo, ruski pukovnik je poludio, udario ga je, svukao je Ukrajincu hlače i pitao ga je li oženjen. Zarobljenik je potvrdio. Pukovnik je onda naredio da se donese metla i rekao: ‘Pretvorit ćemo te u djevojku i tvojoj ženi poslati video'”.
Drugi put, kaže Jefremov, pukovnik je zatražio od zarobljenika da navede sve ukrajinske nacionaliste u njegovoj jedinici: “Ukrajinac nije razumio pitanje. Odgovorio je da su vojnici bili pripadnici mornaričkog pješaštva ukrajinskih oružanih snaga. Za taj odgovor su mu izbili zube”.
Kremlj želi da Rusi povjeruju kako se Rusija u Ukrajini bori protiv fašista, neonacista i ultranacionalista. Ovaj lažni narativ služi dehumanizaciji Ukrajinaca u očima ruske javnosti i vojske.
Jefremov kaže da je ukrajinski zatvorenik imao povez na očima: “Pukovnik je prislonio pištolj na čelo zarobljenika i rekao ‘Brojat ću do tri i onda ću ti pucati u glavu’. Brojao je i pucao pored glave, s obje strane. Pukovnik je počeo vikati na njega. Ja sam rekao: ‘Druže pukovniče! Ne čuje vas, oglušili ste ga!”.
Jefremov opisuje kako je pukovnik izdao zapovijed da se Ukrajincima ne daje normalna hrana – samo voda i krekeri, ali dodaje: “Pokušali smo im dati topli čaj i cigarete”. Kako zatvorenici ne bi spavali na goloj zemlji, Jefremov se prisjeća i kako su im njegovi ljudi bacali sijeno: “Noću, da nas nitko ne vidi”.
Tijekom drugog ispitivanja, Jefremov kaže da je pukovnik pucao u ruku zatvorenika i u desnu nogu ispod koljena, pogodivši kost. Konstantin kaže da su njegovi ljudi previli zarobljenika i otišli do ruskih zapovjednika – “ne kod pukovnika, on je bio lud” – i rekli da zarobljenik mora ići u bolnicu, inače će umrijeti od gubitka krvi.
“Obukli smo ga u rusku uniformu i odveli u bolnicu. Rekli smo mu: ‘Nemoj govoriti da si ukrajinski ratni zarobljenik, jer će te liječnici odbiti liječiti ili će ozlijeđeni ruski vojnici saznati tko si i pucati u tebe i nećemo ih moći zaustaviti”, naveo je.
UN-ov Ured za ljudska prava dokumentirao je slučajeve maltretiranja zatvorenika u ratu u Ukrajini. Intervjuirao je više od 400 ratnih zarobljenika – i Ukrajinaca i Rusa. “Nažalost, otkrili smo da se mučenje i zlostavljanje ratnih zarobljenika događa na obje strane”, kaže Matilda Bogner, voditeljica promatračkog tima UN-a sa sjedištem u Ukrajini, te nastavlja:
“Ako usporedimo kršenja propisa, mučenje ili zlostavljanje ukrajinskih ratnih zarobljenika ima tendenciju da se događa u gotovo svakoj fazi zatočeništva. I uvjeti internacije uglavnom su gori u Rusiji ili okupiranoj Ukrajini”.
Najgori oblici mučenja ili zlostavljanja ukrajinskih ratnih zarobljenika obično se događaju tijekom ispitivanja, kaže Bogner. Ponekad su podvrgnuti elektrošokovima i čitavom nizu metoda mučenja, uključujući vješanje i premlaćivanje.
“Kada stignu na mjesta zatočenja, često ih čekaju ‘batine za dobrodošlicu’. Često se suočavaju i s neadekvatnom hranom i vodom”, dodaje Bogner. Ruski ratni zarobljenici također su prijavili premlaćivanja i mučenja strujnim udarima.
“Svaki oblik mučenja ili zlostavljanja zabranjen je međunarodnim pravom. Neprihvatljivo je da bilo koja strana to učini”, kaže Bogner. BBC nije mogao neovisno potvrditi konkretne navode Konstantina Jefremova o mučenju, ali oni su u skladu s drugim tvrdnjama o zlostavljanju ukrajinskih zatvorenika.
Jefremov će se na kraju vratiti u svoju jedinicu za razminiranje, ali ne zadugo: “Nas sedmorica smo donijeli odluku napustiti vojsku.”
“I have no moral right to ask Ukrainians for forgiveness. I can’t forgive myself, so I can’t expect them to forgive me.” A former Russian army officer tells us about crimes he says he saw Russian soldiers committing in Ukraine, including torture & looting. Producer @BBCWillVernon pic.twitter.com/vNDOjKGpBW
— Steve Rosenberg (@BBCSteveR) February 2, 2023
Krajem svibnja, još u Čečeniji, napisao je otkaz. Neki viši časnici nisu bili sretni: “Počeli su mi prijetiti. Časnici koji nisu proveli ni dana u Ukrajini govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dopustili da predam otkaz. Otpušten sam”.
Jefremov pokazuje pisma iz vojske. U prvom dokumentu optužen je za “izbjegavanje dužnosti” i nepoštivanje naredbe da se vrati u Ukrajinu. To se opisuje kao “ozbiljno kršenje discipline”. Drugo pismo odnosi se na “prijevremeni otpust iz vojne službe zbog kršenja ugovora”.
“Nakon 10 godina službe bio sam prokazan kao izdajica, prebjeg, samo zato što nisam želio ubijati ljude. Ali bilo mi je drago što sam sada slobodna osoba, da neću morati ubijati ili biti ubijen.”
Jefremov je izašao iz vojske, ali nije se riješio rizika da bude ponovno poslan u rat. U rujnu 2022. predsjednik Putin proglasio je “djelomičnu mobilizaciju”. Stotine tisuća ruskih građana bilo je unovačeno u vojsku i poslano u Ukrajinu.
Budući da je već služio vojsku u Ukrajini, Jefremov je znao da ga neće ostaviti na miru. Smislio je plan bijega: “U kući u kojoj sam stanovao napravio sam otvor na stropu potkrovlja za slučaj da policija i vojni službenici dođu uručiti mi poziv.
Vojni službenici su ubrzo došli do moje kuće i čekali me u autu, pa sam unajmio stan i tamo se sakrio. Skrivao sam se i od susjeda, jer sam čuo za slučajeve da su susjedi policiji odavali mladiće koji su unovačeni i skrivaju se. Takva mi je situacija bila ponižavajuća i nedopustiva”, rekao je.
“Nemam moralno pravo tražiti oprost od Ukrajinaca, ne mogu ni sam sebi oprostiti”
Jefremov je kontaktirao rusku skupinu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da napusti Rusiju. Što Jefremov misli o onim Rusima – a ima ih mnogo – koji podržavaju odluku Vladimira Putina da napadne Ukrajinu?
“Ne znam što se događa u njihovim glavama. Kako su mogli dopustiti da budu prevareni? U drugim situacijama su nepovjerljivi, ali taj čovjek ih vara 20 godina. Dovoljna je samo njegova riječ i ti ljudi su spremni otići i ubiti i umrijeti. Ne mogu to razumjeti”.
Na kraju razgovora za BBC, Jefremov se ispričava građanima Ukrajine.
“Ispričavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama. Hvala Bogu da nikoga nisam povrijedio. Nisam nikoga ubio. Hvala Bogu da nisam ubijen. Nemam čak ni moralno pravo tražiti oprost od Ukrajinaca. Ne mogu sam sebi oprostiti, pa ne mogu ni očekivati da oni meni oproste”.
