Nedavno sam susreo dragu prijateljicu nakon njezinog dvadesetogodišnjeg dobrovoljnog egzila iz Hrvatske. Zrela žena na pragu 40-ih, decentno odjevena, odmjerenih manira, prototip europske više srednje klase. Kao diplomantica komparativne književnosti i upisanim magisterijem, otišla je pred kraj Tuđmanove vladavine u potragu za boljim životom iscrpljena slabo plaćenim poslovima i zgrožena zadrtošću političkih nomenklatura, raširenom korupcijom i besperpektivnošću. Politički osviještena, egzistencijalno uzdrmana, društveno angažirana, često je držala bijesne monologe koji su redovito završavali s poantom “o domoljublju koje se ne može jesti”. Danas je sudski tumač i simultana prevoditeljica u zemljama Beneluxa, svakodnevni klijenti su joj političari, znanstvenici, estradne zvijezde, umjetnici, biznismeni, a dva put tjedno volontira u Centru za pomoć imigrantima s područja Balkana. Ljudske sudbine iz prve ruke, političke tajne i ekskluzivne informacije njezina su svakodnevica koje kao svaki profesionalac nikad ne otkriva.
HRVATSKI BAUK KRUŽI EUROPOM
I prije nego li sam joj uspio uputiti džentlemenske komplimente, čvrsto me zgrabila za mišicu, praktički odvukla do prve terase, zagledala se u mene i gotovo brižno upitala : “Dobro, daj mi objasni što se ovdje događa u zadnje vrijeme?” Kako nisam bio siguran na što točno aludira, uvjeren da moja “zloglasna” reputacija nije doprla do Bruxellesa, strpljivo mi je pojasnila da misli na društveno političko stanje u Hrvatskoj. Veli mi, ukratko prepričano, da je u proteklih šest mjeseci čula puno zabrinjavajućih vijesti koje u kombinaciji s medijskim izvještajima daju poraznu sliku Hrvatske: “Ljudi su ulaskom Hrvatske u EU počeli snažnije pristizati, ali uvijek su kao motiv emigracije navodili egzistencijalne razloge. I tad su se ljutili na političke stranke, jedni na SDP, drugi na HDZ, ovisno o preferencijama, opisivali ih kao pohlepne nesposobnjakoviće, ali u posljednje vrijeme su nam u velikom broju počeli dolaziti ljudi koji nisu zdvojni samo zbog nedostatka posla nego se osjećaju neslobodno, ugroženo, uplašeni za budućnost svoje djece”. Kaže mi da su medijski izvještaji iz Hrvatske postali izrazito negativistički obojeni otkako je na vlasti Domoljubna koalicija, da hrvatsku vladu prikazuju kao nacionalističku i desničarsku, kako rijetki članci o domovini redovito govore o gušenju medijskih sloboda, neonacističkim ispadima, uništenom gospodarstvu, snažnom utjecaju Crkve na društvo, potencijalnoj obnovi ratnih sukoba na Balkanu. Sva uzrujana, veli mi; “Sanadera su voljeli, Milanoviça jedva da su spominjali, Oreškovića tretiraju kao uspješnog biznismena, ali i političkog pustolova bez autoriteta kojim nacionalisti manipuliraju.” Opisuje mi neugodne situacije u kojima se nalaze naši poslovni ljudi i političke delegacije kad ih počnu rešetati izravnim pitanjima o stanju ljudskih prava i medijskih sloboda, prepričava anegdotu kad je našeg poslovnog čovjeka koji je vatreno obrazlagao agendu vladajuće koalicije spominjući Srbe, Židove i komuniste, bankarski sugovornik prekinuo riječima “to što vi pričate je potpuno budalasto” i uskratio mu kredit riječima “vama ne mogu dati naš novac u ruke.” Kaže mi da joj je po prvi put u životu ponekad neugodno jer je iz Hrvatske: “Kad sam došla, puno su me ispitivali o ratu, ali na suosjećajan način. Sad me praktički napadaju jer im je nerazumljivo da danas netko promovira neonacizam i nedemokratske metode u Europi . Znaš, Hrvatska je u inozemstvu poznata po pet stvari; prekrasnim ženama, Jadranskoj obali, izvrsnoj gastronomiji, gostoljubivosti i nogometašima. Danas nas uspoređuju sa Srbijom iz najgorih dana, u najboljem slučaju s Poljskom koja je prototip svega nazadnog u Europi.” Na žalost, sve što sam joj kasnije ispričao, od Hasanbegovića preko priča o zdravstvu, medijima, manjinama, proračunu, pa sve do izbacivanja Lovrena iz reprezentacije, učvrstilo je njezino mišljenje kako smo dotakli dno, gležnjeva omotanih teškim utezima i da nam nema povratka. Naravno, nisam joj uspio poboljšati raspoloženje i izmijeniti perspektivu.
RIJETKO VIĐEN POLITIČKI AUTIZAM
A do vraga, kako bi i mogao kad živim u državi u kojoj proganjaju političke neistomišljenike, izabiru političke vođe sjevernokorejskim postotkom, uskraćuju novac osobama s teškim invaliditetom i prekidaju redovni televizijski program kako bi prikazali crkvenu procesiju. Kako da joj pojasnim činjenicu da naša vrla predsjednica KGK, u trenutku kad se diplomatski kor posve neuobičajeno sastaje da bi uputio “izraze zabrinutosti zbog stanje medijskih sloboda i ljudskih prava” (u diplomatskom rječniku prevedeno na razinu pučkog jezika, to je otprilike u rangu “jeste vi poludjeli, koji ku…c radite?”) poput uvrijeđene šiparice odbija čuti izrečeno i isčuđava se nad formulacijama veleposlanika kao puran glisti. Nisam siguran niti da bih mogao objasniti izjave predsjednika Sabora Reinera koji obezvrijeđuje značaj izjava istaknutog političara Kirchbauma u ime vodeće njemačke stranke CDU, kao nebitne “pa pogledajte što taj političar inače priča”. Pa Reineru, kad je Slovenija blokirala Hrvatskoj pristup EU pregovorima, taj političar je zagovarao hrvatske interese, ali on svjesno igra na kartu osobne političke demencije “tko to pamti”. Što da joj velim o budućnosti gospodarstva kad hrvatski premijer Orešković doslovno prodaje hrvatsku zemlju nepoznatom arapskom kapitalu, bez javne prezentacije i temeljnog poznavanja zakonodavstva zemlje koju predstavlja? Kako da ublažim blamažu MVP-a koje je po uzoru na mrske nam Slovence pokušalo ucjenjivati Srbiju pristupnim pregovorima, pa kad je dobilo službenu šamarčinu Europske komisije, kroz usta ministra Mire Kovača uspjelo procijediti “tresla se brda, rodio se miš”? Bome Kovaču, taj miš ima težinu omanjeg slona, samo je ti od nosine ne primjećuješ.
Uglavnom, postoji li način da svojoj sugovornici na bilo koji prihvatljiv i jasan način obrazložim razinu političkog autizma koji danas dominira u hrvatskoj vladi? Činjenicu da nas drže u posvemašnjim neznanju, tope pričama o Hrvatskoj “kao modernoj, europskoj državi i ravnopravnoj članici EU”, uskraćuju svaku relevantnu informaciju koja bi poremetila njihovu blaženu idilu? Ne žele izreći, a niti priznati odgovornost da se Hrvatska u krakom vremenskom roku prometnula u neželjeno čedo EU koje svojim pubertetskim ispadima i crtanjem svastika u spavaćoj sobi svojih roditelja, ozbiljno testira strpljenje svojih političkih pokrovitelja, kao što je recimo Njemačka. Čak i kad nam neuvijeno poručuju da će nam uskratiti novac i pristup recentnoj europskoj agendi, dok nam curi krv iz nosa od šljage koju smo dobili zbog drskog ponašanja, vladajuće društvo tvrdoglavo inzistira na svojoj nepogrešivosti i nepostojećem autoritetu. Ubi me ljudi sramota od tolike bezdušnosti i gluposti.
Na koncu trazgovora, moja draga prijateljica mi je toplo preporučila da “bježim iz ove vukojebine gdje je i Merkel rekla laku noć”. I bio je to jedini trenutak kad se nisam složio s njom jer vrijedi ostati. Hrvatska, kad makneš teški plašt korumpiranih političkih elita, ideoloških podjela i prisutne neimaštine, bogata je zemlja talentiranim ljudima, resursima, idejama i nigdje plavijeg mora. Jednog dana dogoriti će i njihova svijeća, završiti crna misa, a ja želim biti taj koji će ugasiti plamen i širom rastvoriti zastore da sunce uđe među nas. Zato, bon voyage Europo, daleko nam lijepa kuća, mi ostajemo ovdje do slijedećeg sretnijeg susreta u inat svima, a posebice njima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Rijeka danas
O autoru:
“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”
Jel ovo frljin glasnogovornik? Baljezgarije na kv.