Home Kolumne “PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: Godina mršavih krava

“PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: Godina mršavih krava

1600
0

Na izmaku tekuće godine, svi smo skloni analizi i zaključivanju bilance, što i kako smo riješili od zacrtanih planova. Križaju se zadnje stavke na TO DO listi (popisu želja i zadaća), svečano se zaklinjemo kako ćemo od 1. siječnja zdravije i smislenije živjeti, riješiti se duga na FINA-i i biti bolji ljudi prema bližnjima. Jasno, osim na individualnom, činimo to i na kolektivnom planu, pa tako danima slušamo projekcije o rastu brutto društvenog proizvoda, nikad “uravnoteženijem proračunu”, skrbi za socijalno ugrožene društvene slojeve i svekolikom demokratskom napretku. No, od tlapnji političkih elita, sve nas više zanima kako ćemo stvarno živjeti, što će roditi od onog što smo posijali, a četiri “parcele” ili domene posebno su obilježile hrvatsko društvo u protekloj godini: pravosuđe, Crkva, gospodarstvo (kriza) i politika (parlamentarni izbori).

GLUP & GLUPLJI I MI NAJGLUPLJI

Čovjekov karakter najbolje se razaznaje u krizi, kad nemamo manevarskog prostora i vremena da socijalnim tehnikama prikrijemo svoju pravu narav, a ta definicija podjednako vrijedi i za društvo u cjelini. Dugogodišnja gospodarska kriza, službeno započeta 2008. čuvenom Sanaderovom izjavom “odsad smo u banani”, na sve nas ostavila je dubok trag, gotovo uništila sav ljudski potencijal suosjećanja i navela da se zavučemo u tamu svoje kože. Uz formalni otpor medija i dijela javnosti, uglavnom smo rezignirano slijegali ramenima na 300 tisuća nezaposlenih, milijun siromašnih, 550 tisuća obuhvaćenih aferom “Franak”, 350 tisuća blokiranih i sve to pod egidom “mi tu ništa ne možemo” ili još bezosjećajnijim “sami su si krivi”. Svi su upirali prstom u gramzive i nesposobne političke elite koje su u proteklih 20 godina uništile gotovo sav gospodarski potencijal Hrvatske, te odlučno zahtijevali od pravosuđa i USKOK-a da efikasno procesuira političare, stranke, gospodarstvenike i druge “uglednike” za koje svi u Hrvatskoj znaju da su na nezakonit i amoralan način stekli golemi imetak. I što se dogodilo? Ništa, a štono bi napisao Samuel Beckett “ništa nije tako stvarno kao ništa”. Kroz USKOK su prodefilirali Sanader, HDZ, Lovrić Merzel, Šegon & Linić, braća Mamić, a pravosuđe niti jednog nije pravomoćno osudilo. Kako je to moguće? Tako što pravosuđe već godinama ne predstavlja  zakonsku i moralnu vertikalu društva nego je preslika hrvatskih odnosa; pogoduje se bogatima i moćnima, čine si međusobne usluge, doslovno krade iz blagajni sudova, udružuje se oko nezakonitih interesa, grade pravosudnu karijeru na presudama običnih i siromašnih ljudi,  rade sve što “rade i ostali” jer i oni “imaju kredite, djecu na školovanju, bolesne roditelje i ambiciozne planove”. Naravno da je riječ o nedopustivom društvenom i profesionalnom pristupu, ali tko su ti ljudi, ta politika ili kritična masa koja će počistiti pravosuđe kao Herkul Augijeve štale? Isti oni koji su ih imenovali ili koje su oslobodili? I tako se u društvu rodila ideja o tzv. “Trećem putu”, skupini politički nekompromitiranih, poštenih, vrijednih i sposobnih ljudi koji će dugoročno razriješiti nagomilane probleme i ispraviti svu silu društvenih nepravdi, a ishod smo upravo vidjeli na proteklim parlamentarnim izborima. Glup (Milanović) & Gluplji (Karamarko) i mi Najgluplji (svi koji su podržali Petrova i Most).

DAN KAD SU NASILNO OŽENILI CRKVA I HRVATSKA

Sve moralne i karakterne posljedice koje su nas ostavile dugodišnja gospodarska kriza, koruptivne političke elite i svakodnevne  društvene nepravde, ocrtale su se u gotovo dvomjesečnom natezanju oko formiranja vlasti. Neformalni izborni pobjednik Most na čelu s dr. Petrovom, koji je svoj politički legitimitet stekao na sto tisuća protestnih glasova birača kojima je dosta duopola HDZ-a i SDP-a, uspio je izvrgnuti ruglu hrvatsku politiku, jasno ukazati na motive i dinamizme koji ih pokreću, ali i ozbiljno ugroziti pravne i društvene temelje na kojima počiva hrvatska demokracija. Svi su sve vidjeli i na koncu, sve se svelo na raspodjelu funkcija i “fotelja”, ali dva detalja dominiraju tim otužnim epilogom: rezignacija hrvatskog društva i presudan utjecaj Crkve na rezultate izbora. Dopustimo da HDZ i Most budu zadovoljni oko političkog paketa kojeg su ispregovarali, iako je svima jasno da od stvarnih reformi u ovom političkom sastavu neće biti ništa, ali nakon mučnog i besmislenog pregovaračkog natezanja, hrvatska javnost je jednoglasno zahtjevala ponovne izbore, posebno birači Mosta  kojima je koalicija s HDZ-om neprihvatljiva. No, što se dogodilo? Opet ništa, osim sporadičnih izljeva ljutnje ili najava prosvjednih inicijativa na koje se nitko ne obazire. Političke elite su nas prevarile po enti put i još od njih očekujemo čudo? Toliko naivne nisu niti francuske sobarice.

Ipak, način na koji je došlo do  društvene nepravde i postizborne prevare, posebno je iritantan jer se u nju odlučujuće upleo netko tko u sekularnoj Hrvatskoj ne smije na taj način djelovati – Crkva. Vjernička katolička institucija uživa u Hrvatskoj lukrativan položaj osiguran kroz četiri Ugovora sa Svetom stolicom i kroz razne oblike davanja, s gotovo MILIJARDU kuna proračunskog novca. Poglavar katoličke Crkve papa Franjo poslao im je jasnu poruku smjenom četiri biskupa s izrazito desničarskom retorikom kako je riječ o nedopustivoj spregi Crkve i politike. No, to njih nije omelo, pa su brižnom Petrovu toliko izmučili dušu da je pristao formirati vlast “za koju smo se svi u vrijeme dočašća molili” (msgr. Mile Bogović) i “bez komunističkih lažova” (biskup Košić). Na stranu što su tako izravno uvrijedili 800 tisuća birača, njihovih vjernika i sunarodnjaka koji su dali glas lijevoj opciji, oni su Hrvatsku nasilno oženili s Crkvom, a kumovi su im Opus dei i Masonska loža.

ŽIVOT NIJE LUKSUZ

I što očekivati od naroda i društva koji dopušta da ga se sustavno krade, čini glupim, vara, ponižava i od države koja to bez grižnjaka nemilice čini svojim građanima? Ne pretjerano velike dosege. U Indiji postoji uzrečica kako se život odvija u  ciklusima. “Nakon sedam godina debelih krava slijedi sedam godina mršavih krava”. Upravo je toliko proteklo od čuvene 2008. kao startne godine gospodarske krize i društvenog sunovrata. Hoćemo li uspjeti promijeniti tijek događaja ili će nas uvjeriti da je život luksuz na koji nemamo pravo? Nekako sam sklon vjerovati da ćemo jedino uspjeti izgubiti i tu obećanu debelu kravu…

 

O autoru:

bunjac“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here