Promatram proteklih dana ludilo društveno političke scene, shizofrenost predsjednice Kitarović, paranoju Karamarka, melankoliju Petrova i svu tu biranu ekipicu koja djeluje kao ciljana publika izdavača knjiga psihološke samopomoći, ali svaki put kad pomislim da nam jedino može pomoći konvoj psihofarmaka iz matične firme premijera Oreškovića (izraelska farmaceutska tvrtka TEVA), uvijek netko iskoči iz te političke garniture svojim pomaknutim ponašanjem kako bi me demantirao i nametnuo trajnu hospitalizaciju kao jedino rješenje.
Naime, ničim izazvana, ministrica socijalne skrbi Bernarda Juretić prvo je elaborirala zastarjele sociološke teorije o “obitelji kao osnovnoj vrijednosti” – u modernoj sociološkoj teoriji obitelj je davno prepustila svoje mjesto pojedincu kao nukleusu društva – i izravno optužila LGBT zajednicu da svojim vrijednosnim sustavom, političkim zahtjevima i djelovanjem podriva temelje hrvatskog društva. Naravno, nije dugo trebalo da se kao podrška javi i notorna Željka Markić iz udruge “U ime obitelji”, optuživši slavni Disney da pokušava crtani lik Else iz animiranog hita “Snježno kraljevstvo” pretvoriti u “ikonu gay scene predstavljajući je kao lezbijku”. Do zaključenja ovog teksta nije se oglasilo još jedno duboko grlo klerika, Ladislav Ilčić iz “Hrasta” koji je vjerojatno zauzet pokorom zbog “lupanja majmuna”, ali sumnjam da će propustiti zapuhati u jedra crkvenoj histeriji protiv LGBT zajednice. Ništa novo pod kaptolskim neonom, rekli bi, ali otkud i zašto ova kampanja naših lokalnih konzervativaca protiv najnezaštićenije populacije u Hrvatskoj?
U BOJ, U BOJ ZA HETERO SPOJ
Prvo mi je palo na pamet da se opasno približio PRIDE day i povorka ponosa LGBT-a – btw, jedva čekam taj 23.srpnja da vidim kako će se vladajuća garnitura izvući iz te situacije dok su pod međunarodnim monitoringom – ali kako je nemoguće održati tako dugo interes javnosti bez značajnijeg skandala, jedino što preostaje kao motiv napada jest upravo položaj i priroda LBGT zajednice. Naime, nakon što se ministar Hasanbegović obračunao s nezavisnim medijima, građanskim aktivistima & udrugama i nepoćudnim kulturnjacima, vrijeme je za obračun i s drugim značajnim dijelom građanskog društva koji se opire pasivizaciji, a kako ne ovise o proračunskim sredstvima, koristi se alternativna propagandna tehnika: diskreditacija generirana nesnošljivošću.
Prije svega, dugodišnja produkcija mržnje prema gay sceni koja dolazi iz klerikalno konzervativnih krugova, savršeno je psihološko okruženje za aktualnu agendu vladajućih, a po primjere raširenosti ne trebam otići daleko;
nedavno mi je stariji sin, iako odgojen u duhu tolerancije i razumijevanja različitosti, došao bijesan doma i za svoje loše raspoloženje optužio “pederčine iz škole”. Na upit, zašto je bijesan na “pederčine”, nije znao objasniti. Kad sam ga pitao što ga smeta kod “pederčina” nije znao objasniti. Kada sam ga zamolio da mi ih opiše, mrtav hladan mi je rekao da “izgledaju bolesno i međusobno se druže k’o neka sekta”. Daljnji tijek prosvijetljućeg razgovora neću prepričavati, iako bi dao sve na svijetu da sam “napravio fotku” njegovog izraza lica kad sam poentirao monolog činjenicom da ga je povremeno “bejbisitao” riječka gay ikona 90-ih Joško.
Na stranu tinejdžerska lupetanja, ali u izjavama njegove generacije lako se dade isčitati sukus raširenih stavova u hrvatskom društvu u kojem je 95 % deklariranih vjernika i 700 tisuća birača desnice. Ne znaju ništa o gay sceni i LGBT aktivizmu, ali ih mrze iz dna duše. Zavidna je to “neprijateljska sila” naspram rijetkih organizacija koje se bave seksualnom ravnopravnošću i pravima gay zajednice, a koje nemaju niti pristup medijima, niti neograničene financijske resurse poput ministrice Juretić ili prodavačice kondoma Markić.
Sa zlom namjerom generiraju neznanje kod svoje publike, unose terminološku zbrku i iskrivljuju motive djelovanja LGBT zajednice. Recimo, kontroverzne rodne teorije – termin je skovala katolička inteligencija – proistekle iz feminističkog pokreta i LGBT aktivizma – prikazuju se kao “atak na Božje djelo”, “podrivanje temelja društva”, “osnovu protuprirodnog bluda”, iako je riječ o prihvaćenoj teoriji redizajna konzervativnog društva koje počiva isključivo na podjeli temeljem genitalnih ili reproduktivnih obilježja, odnosno podjeli na “muško” i “žensko”. Jednostavno, prešućuju činjenicu da su gotovo sve razvijene demokracije implementirale zaključke rodnih teorija u svoje zakonodastvo kao osnov ravnopravnosti spolova, a što je, među ostalim, rezultiralo i mogućnošću da homoseksualni par osnuje bračnu zajednicu. Dakle, dopuštaju da se ljudi nesmetano vole i da uživaju zakonska prava kao i svi ostali pripadnici ljudske vrste u ljubavi. Razumijem ljubavne frustracije Željke Markić i Ladislava Ilčića koje samo mater može voljeti, ali zašto ih toliko smeta univerzalna ljubav koja je temelj i kršćanskog nauka? Upravo zato jer o ljubavi nije niti riječ.
LUDILO NORMALNIH
Vjerujem da smo već svima dojadili definicijama neofašizma kojeg Domoljubna koalicija nemilice kopira u svim segmentima društva, prikrivajući ga navodnim obilježjima europske konzervativne desnice. No, nesporna je činjenica koju je predsjednik HDZ-a Karamarko u nekoliko navrata ponovio kao svoju političku agendu, da hrvatska stvarnost počiva na tri vrijednosti; domoljublju hrvatskog naroda, vjernosti Crkvi i svetosti države. Kontinuirano izmišljajući ugroženost jedne od te tri vrijednosti, stvaraju atmosferu psihoze u kojoj nema mjesta za neistomišljenike ili različitosti, u ovom slučaju LGBT zajednice. Poanta je da se vrijedi obračunati s njima jer nas ugrožavaju svojom različitošću. A priznati ćete, različiti su od prosječnog Hrvata; u pravilu su inteligentniji, s više stila, tolerancije i pritom se međusobno vole. Za ministricu Juretić, svetogrđe koje vapi do neba.
I još jedna pojava me prilično zabrinjava; nitko ne štiti LGBT zajednicu. Nemaju niti jednog svog predstavnika u parlamentu, niti jedan medij koji bi zbiljski, a ne senzacionalistički promovirao taj svijet, čak niti javnu osobu od formata koja bi glasno zastupala njihove interese & stavove. Deklarativna podrška političara traje onoliko koliko je upaljena televizijska kamera, a jedini stvarni doseg na području seksualne ravnopravnosti, Zakon o životnoj zajednici, stalno se ljulja pod udarima desnice i Crkve. Čak niti ne postoji društvena atmosfera koja bi zaštitila ljude koji se deklariraju kao homoseksualci, “izađu iz ormara” i počnu živjeti punim plućima, bez straha od zadrte Hrvatske. I tu dolazi do izražaja licemjerje “hrvatske ljevice” kojoj je u opisu posla da štiti interese društvenih manjina, ali je to je preduga priča, osim za usputnu zabilješku.
Sve u svemu, svaki put se nakostriješim kad se silnici iživljavaju nad potlačenima, a LGBT zajednica trenutno je usamljena kao fazan na ledini, spremna za odstrel baražne paljbe institucija i moćnih klerikalno desničarskih organizacija. A riječ je o našim sunarodnjacima, prijateljima i djeci čiji je jedini grijeh da vole i upražnjavaju ljubav na različit način, pritom iskazujući nevjerojatnu hrabrost da se bore za svoja prava u potpuno nesklonom okruženju. Sve redom karakteristike koje nedostaju prosječnom Hrvatu i siguran sam da bi Juretić, Markić i Ilčić bili puno bolji ljudi da su odrasli u gay braku, a ne pod skutima lokalnog fratra. A mi, za početak, izađimo iz ormara osobnih predrasuda & strahova, oni su to učinili na vrijeme.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Rijeka danas
O autoru:
“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”
