Rusija je 21. studenog ispalila novu balističku raketu poznatu kao Orešnik, za koju se isprva vjerovalo da je interkontinentalni balistički projektil (ICBM). Raketa je ciljala grad Dnjipro u istočnoj Ukrajini, nanoseći ozbiljnu štetu zgradama i ozljeđujući desetke ljudi. Ovo misteriozno oružje, čije je ime otkrio ruski predsjednik Vladimir Putin, predstavlja varijantu ruskog projektila RS-26 s kapacitetom nošenja šest neovisnih bojevih glava.
Što se dogodilo s drugim Orešnikom?
Tri mjeseca kasnije, Rusija je lansirala drugi projektil Orešnik, ovoga puta prema Kijevu. Stanovnici ukrajinskog glavnog grada hitno su se povukli u skloništa nakon što su se oglasile sirene za zračnu opasnost. Međutim, nije bilo eksplozija niti udarnih valova bojevih glava.
Prema izvješćima ukrajinskog ratnog dopisnika Kirila Sazonova, Orešnik je zakazao i eksplodirao dok je još bio iznad ruskog tla. Ako se ove tvrdnje potvrde, to bi označilo još jedan ozbiljan kvar ovog skupog i kompleksnog oružja.
Nepouzdana i skupa raketa
Orešnik je, prema stručnjacima, modificirana verzija rakete RS-26 s kraćim dometom i manjim kapacitetom goriva. No, ova raketa nije imala savršen početak. Još prvi test RS-26 rakete iz 2011. godine završio je katastrofom, kada je prototip skrenuo s kursa i eksplodirao nedaleko od mjesta lansiranja.
S obzirom na ponovljene kvarove, Orešnik se sve više doživljava kao neučinkovito oružje s ograničenim vojnim učincima. Stručnjak za vojnu tehnologiju, Jeffrey Lewis, izjavio je da je Orešnik skup način za postizanje minimalne destrukcije, zbog čega ga smatraju više oružjem propagande nego stvarne prijetnje.
Oružje straha
Iako Orešnik izgledom podsjeća na nuklearni ICBM, njegova uloga je više psihološka nego vojna. Njegov glavni cilj je izazvati strah, što je vidljivo iz propagandne kampanje koju je Putin pokrenuo nakon prvog lansiranja.
„Morao je lansirati Orešnik, održati konferencije i naglasiti kako je ovo oružje zastrašujuće. Međutim, čini se da strah slabi sa svakim neuspjehom,” kaže Lewis.
Političke i propagandne posljedice
Ako se potvrdi kvar drugog Orešnika, to ne samo da bi poštedjelo Kijev daljnjih razaranja, već bi i ozbiljno narušilo ruske propagandne napore da prikaže svoju vojnu moć.
Iako je Orešnik predstavljen kao simbol ruske tehnološke superiornosti, kvarovi i visoki troškovi mogli bi dodatno oslabiti njegovu učinkovitost kao „oružja straha”. Dok Putin i dalje prijeti napadima na „centre odlučivanja” u Kijevu, realnost je da svaki neuspjeh čini ove prijetnje manje uvjerljivima.
Orešnik, iako spektakularan na papiru, možda postaje još jedan dokaz o ograničenjima ruskog vojnog kompleksa.
