U jeku turističke sezone sve češće se u medijima i na društvenim mrežama pojavljuju ispovijesti sezonskih radnika koji upozoravaju na nehumane uvjete u kojima žive i rade. Iako se često piše o nestašici radne snage, visokim cijenama u ugostiteljstvu i rastućim troškovima poslovanja, radnici sve otvorenije progovaraju o tamnijoj strani sezone – smještaju koji podsjeća na scene iz horor filma.
Fotografije iz Novalje šokirale korisnike Facebooka
U jednoj od najpopularnijih Facebook grupa za sezonske radnike, “Posao na moru – iskustva”, osvanula je objava jednog radnika koji je odlučio napustiti posao u Novalji, poznatom turističkom i festivalskom odredištu na otoku Pagu. Prije nego što je otišao, odlučio je podijeliti fotografije smještaja koji mu je bio ponuđen – i ostavio je grupu u šoku.
Prema njegovom opisu, radnici su bili smješteni u prostoriji u kojoj je spavalo deset osoba, bez ikakve privatnosti, u nehigijenskim uvjetima i bez osnovnih uvjeta za život. Prostorije su bile prljave, bez klimatizacije, a situacija se iz dana u dan pogoršavala.
“Svega ima. Dođe trenutak kad je dosta”
“Jednostavno dođe trenutak kad je dosta. Ovo nije život ni rad, ovo je iskorištavanje”, napisao je korisnik u objavi, dodajući kako je smještaj daleko ispod svakog minimuma dostojanstva. Objavu su ubrzo počeli komentirati i drugi sezonski radnici, od kojih su mnogi podijelili slična iskustva, ne samo iz Novalje, već i iz drugih jadranskih destinacija.
Pitanje odgovornosti – i tišine
Ovakvi slučajevi otvaraju pitanje: tko je odgovoran za uvjete u kojima sezonski radnici borave? Iako su inspekcije najavljene i nadležne službe tvrde da kontroliraju situaciju, broj prijava i anonimnih objava pokazuje da je situacija često daleko od zakonom propisanih standarda. Pritom se poslodavci rijetko oglašavaju, a mnogi se pravdaju nedostatkom adekvatnih kapaciteta.
Turizam ne može počivati na izrabljivanju
Novalja i slična turistička središta žive od sezone, festivala, ugostiteljstva i mladih koji dolaze raditi za vrijeme ljeta. No sve češće se postavlja pitanje: po kojoj cijeni? Jer ako se želi održati kvaliteta usluge i dugoročno razvijati turizam, radnicima treba osigurati dostojne uvjete – i za rad i za život.
