Izborna konvencija riječke Socijaldemokratske partije, navodno najmoćnije u Hrvatskoj, pokazala je i svoje drugo lice. Iako su joj nazočila čak tri ministra: potpredsjednica Vlade i ministrica mladih i socijalne skrbi Milanka Opačić, ministar financija Slavko Linić, te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, od 900 upisanih članova SDP-a konvenciji održanoj u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku odazvalo se njih samo 174. Riječju, bojkot!
“Od 19 sjednica Gradskog odbora u zadnje četiri godine na samo dvije bilo je riječi o programu rada, a od toga jedna je rasprava bila izvješće o već usvojenom programu”, konstatirao je Hrvoje Štefan koji je, prethodno, bio protukandidat Vojku Obersnelu za predsjednika.
Željko Jovanović je bio još kritičniji prema načinu na koji Obersnel vodi organizaciju rekavši da nije ispunjeno obećanje o povećanju članstva, uz tvrdnju da politiku riječkog SDP-a kreiraju mediji. Jovanović si je time zabio prvi autogol jer nije izabran za potpredsjednika, a drugi autogol će ga najvjerojatnije sustići na referendumu o braku zato jer je, prema pisanju lokalnog dnevnika, to svenarodno izjašnjavanje nazvao “nesretnim” uz poziv na mobilizaciju članstva (njih 900 ili 174?, op.a.) da glasuju protiv.
Ni Slavko Linić nije bio na visini zadatka drugog po utjecaju političara u Vladi i neprikosnovenog autoriteta u Rijeci. On se, pak, sukobio sa svojim šefom Zoranom Milanovićem ponavljanjem mantre da je i nakon proteka polovice mandata Kukukiku vlasti za stanje u državi isključivi krivac HDZ. To bi se SDP-u također moglo obiti o glavu.
Zbog svega navedenog, ova bi se riječka konvencija SDP-a mogla pokazati vrlo indikativnom. I na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Socijaldemokratska partija je, pokazali su to i ovi primjeri, u dubokoj krizi. Organizacijskoj i političkoj. O moralnoj da i ne govorimo. Riječki SDP se kao organizacija već raspao, a preostale na okupu drži uglavnom Obersnelova struja, a na nacionalnoj razini pijetlovskoj koaliciji predvođenoj SDP-om najvjerojatnije prijeti gubitak parlamentarnih izbora zbog toga što nisu uspjeli izvući zemlju iz krize, što ni danas ne znaju što učiniti, te što su se otuđili od običnog čovjeka i naroda. (Giancarlo KRAVAR)
Došla cica na kolica. Ma će i van krava krepat.
Vojko Obersnel, Komadina i Vidoje Vujic uništili su ovaj predivni grad, grad koji je nekada bio ponos. Nekada smo bili multietnički grad, grad tvornica u kojemu su radili i zapošljavali se radnici iz svih krajeva bivše države, grad mira i tolerancije, grad u kojem se je posao nalazio za jedan dan, grad u kojem su se školovali i studirali ljudi iz raznih krajeva bivše nam države, po završetku studija bez ikakvih problema dobijali posao i živjeli u miru, slozi i blagostanju. Nekada su desetine brodova čekale na iskrcaj robe u Riječkoj luci, tvornica papira radila je punom parom i zapošljavala stotine radnika i koperanata, tvornica konopa je radila, Luka rijeka je imala tisuće lučkih radnika, Jugolinija 110 brodova od toga dvadesetak potpuno novih ( 7 novih expres brodova ), Lošinska plovidba je imala stotine brodova na kojima su radili naši ljudi i pomorci, Autopromet, i druge autoprevozničke kuće su zapošljavale tisuće radnika, Rijeka cesta , Konstruktor, Betongrad i mnoge druge poznate firma. Gdje smo sada? VOJKO OBERSNEL, ZLATKO KOMADINA I VIDOJE VUJIĆ PRETVORILI SU NAŠ GRAD U SPAVAONICU. POSLA NEMA, TVORNICA NEMA, NIČEG NEMA. OPLJAČKAŠE NAS I PRETVORIŠE NAS U ROBOVE, PRISILIŠE NAS DA ŽIVOT TRAŽIMO NEGDJE DALEKO OD KUĆE U BIJELOM SVIJETU. Pogledajte samo naš autobusni i želježnički kolodvor pa toga nema ni u nekoj palanki. Pogledajte samo Obija na šta liči. On govori o nekoj kulturi a pogledajte samo kulturu njegovoga tijela. Takav čovjek u svijetu ne može da radi ni kao nosač kofera a kamoli da bude gradonačelnik.