Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tisuće ljudi s istočne obale Jadrana, osobito s otoka Krka, napustile su svoje domove i krenule preko Atlantika u potrazi za boljim životom. U Argentini i Urugvaju tražili su posao, sigurnost i priliku za novi početak, a njihove priče o odlascima, novim počecima i očuvanju identiteta žive i danas među njihovim potomcima.
Tim se povijesnim migracijama bavi argentinski povjesničar Hugo Javier Freitas, koji kroz matične knjige, migracijske dokumente i obiteljske arhive rekonstruira živote ljudi koji su prije više od sto godina napustili Jadran i započeli novi život u području Río de la Plate. Njegovo istraživanje povezuje malu jadransku zajednicu s velikim transatlantskim migracijskim tokovima koji su obilježili povijest Južne Amerike.
Freitasov rad ima i osobnu dimenziju: i sam je potomak obitelji koja je s Krka emigrirala u Argentinu. Upravo zato, uz povijesne dokumente, posebnu pažnju posvećuje i intimnijoj strani migracije – obiteljskim pričama, pismima, sjećanjima i emocionalnim tragovima koje je odlazak ostavio na generacijama koje su gradile novi život daleko od domovine.
U razgovoru za naš portal govori o svojim istraživanjima, sudbinama hrvatskih iseljenika u Argentini i Urugvaju te o vezama koje i danas povezuju jadranski prostor s područjem Río de la Plate.
Istraživanje koje je počelo obiteljskom pričom
Freitasovo zanimanje za migracije s Krka započelo je vrlo osobno:
„Moje istraživanje počelo je iz osobne znatiželje i obiteljske povijesti. Dio moje obitelji emigrirao je s otoka Krka u područje Río de la Plate krajem 19. stoljeća. S vremenom sam počeo istraživati matične knjige, župne registre i migracijske dokumente kako bih bolje razumio tu priču. Ono što je počelo kao obiteljsko istraživanje postupno se pretvorilo u šire povijesno istraživanje o migracijama između Jadrana i Južne Amerike.“, kaže.
Tisuće ljudi krenule su preko oceana
Točan broj iseljenika teško je utvrditi, ali povijesni izvori pokazuju da su tisuće ljudi iz Dalmacije, Kvarnera i jadranskih otoka otišle u Argentinu i Urugvaj.
„Znamo da su tisuće ljudi iz jadranskih krajeva emigrirale u to vrijeme. U Argentini i Urugvaju nastale su brojne zajednice hrvatskih iseljenika koje su igrale važnu ulogu u gospodarskom i društvenom životu tih zemalja.“
Razlozi odlaska
Najčešći razlozi bili su ekonomske prirode: nedostatak zemlje, poslova i prilika za život. Amerika je predstavljala novu šansu za obitelji koje su željele bolju budućnost.
„Ekonomske poteškoće, nedostatak zemlje i posla, ali i privlačnost novih mogućnosti u Americi bili su ključni faktori“, kaže Freitas.
Često je odlazak počinjao s jednim članom obitelji koji bi pronašao posao, a zatim bi mu se pridružili i ostali.
„U mnogim slučajevima migracije su se odvijale kroz takozvane migracijske lance: kada bi jedan član obitelji ili susjed otišao i pronašao posao, ubrzo bi slijedili i drugi.“
Putovanje preko Atlantika
Putovanje je trajalo između dva i tri tjedna, ponekad i dulje, ovisno o brodu i ruti. Ljudi su najčešće polazili iz luka poput Trsta ili Genove.
„Putovanje je obično trajalo između dva i tri tjedna, ponekad i dulje, ovisno o brodu i ruti“, navodi Freitas.
Posao i život u novoj zemlji
U Argentini i Urugvaju mnogi su radili u poljoprivredi, građevini, trgovini ili obrtima.
„Mnogi su radili u poljoprivredi, građevini, trgovini i obrtima. S vremenom su neki otvorili vlastite radionice, trgovine ili mala poduzeća“, objašnjava Freitas.
Čuvanje identiteta i običaja
Iako su se nove generacije postupno uklopile u društvo, mnogi su čuvali veze sa svojim podrijetlom.
„U mnogim zajednicama hrvatski identitet očuvan je kroz obiteljske tradicije, društva, klubove i crkvene zajednice“, kaže Freitas.
Zajednice potomaka i danas
Potomci hrvatskih iseljenika i danas žive u mnogim gradovima Argentine i Urugvaja. Postoje kulturna društva i klubovi koji održavaju veze s Hrvatskom.
„U gradovima poput Buenos Airesa ili Montevidea postoje hrvatska društva, kulturne organizacije i klubovi koji održavaju veze s Hrvatskom“, navodi Freitas.
Osobne priče i pisma
Freitas je otkrio mnoge osobne dokumente i pisma koja migranti šalju svojim obiteljima u Europi.
„Tijekom istraživanja naišao sam na brojne osobne priče: pisma koja su migranti slali obiteljima u Europu i zapise o teškim počecima u novoj zemlji“, kaže.
Interes potomaka za korijene
Mnogi potomci danas žele istražiti svoju obiteljsku povijest i posjetiti mjesta iz kojih su njihovi preci potekli.
„Mnogi potomci pokušavaju rekonstruirati obiteljske priče, pronaći dokumente ili posjetiti mjesta iz kojih su njihovi preci potekli“, objašnjava Freitas.
Knjiga „Korijeni u vodama“
Freitasovo istraživanje dio je šireg projekta koji je rezultirao knjigom „Korijeni u vodama“. Autor kroz arhivske dokumente i obiteljske priče opisuje migracije između Europe i Južne Amerike krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
