U današnjem užurbanom i često hladnom svijetu, postoje ljudi poput Danijele Ćuk s Čavli kraj Rijeke koji nas podsjećaju na to da najvrijednije stvari dolaze iz srca – topla riječ, iskrena podrška i stih napisan baš za vas. S Danijelom smo razgovarali o njezinoj misiji – pomoći onima kojima je najteže, putem poezije i ljudskosti.
Kako biste se ukratko predstavili čitateljima?
Zovem se Danijela Ćuk, živim na Čavlima pokraj Rijeke i prvenstveno sam pjesnikinja. Svoje pjesme posvećujem teško bolesnim osobama, onima koji se bore s ozbiljnim izazovima u životu, ali i svima kojima je jednostavno potrebna podrška i topla riječ.
Kada ste shvatili da poezijom možete dotaknuti ljude?
Sve je počelo spontano. Počela sam pisati iz potrebe da izrazim osjećaje, a kasnije sam počela primati poruke od ljudi koji su mi govorili da su kroz moje stihove uspjeli pronaći snagu i smisao. Često kažu da sam ih “dignula s dna”. Shvatila sam da riječi imaju moć – ne samo inspirirati, već i izliječiti.
Pozivate ljude da vam se jave ako im treba pjesma ili razgovor. Možete nam reći nešto više o toj inicijativi?
Tako je. Na svijetu ima jako puno ljudi koji su usamljeni, tužni, bez podrške. Upravo takvima želim biti oslonac. Pozivam sve kojima treba netko da ih sasluša, netko da im napiše pjesmu baš za njih – da mi se jave. Ponekad jedna rečenica može biti početak ozdravljenja. Nema srama u traženju razgovora. Tu sam – kao prijatelj i kao pjesnikinja.
Osim poezije, aktivni ste i u humanitarnom radu?
Da, humanitarni rad je velik dio mog života. Organiziram razne akcije, pomažem obiteljima i pojedincima, i kroz to sam osobno upoznala mnogo ljudi koji se bore s teškim životnim pričama. Volontiram i u udruzi DIRA u Rijeci, koja pomaže djeci s poteškoćama u razvoju. Također sam članica Hrvatskog književnog društva Rijeka.
Što biste poručili ljudima koji možda trenutno prolaze kroz teško razdoblje?
Poručila bih im da nisu sami. Da ima netko tko ih želi saslušati. I da u ovom svijetu još uvijek postoje ljudi koji nisu zaboravili što znači biti čovjek. Možda nemam lijek, ali imam stih, poruku i uho spremno slušati. Svaki osmijeh koji uspijem izmamiti – meni je nagrada.
Za kraj, imate li poruku za sve nas?
Imam. Budite ljudi. Učinimo svi svaki dan barem jedno dobro djelo. Nekad je to samo osmijeh, lijepa riječ, poruka podrške. Nas to ne košta ništa, a nekome može značiti – sve.
📩 Ako želite razgovarati s Danijelom ili vam treba pjesma podrške, možete je kontaktirati putem njezinih društvenih mreža. Jer – neka toplina stihova bude svjetlo u tuđem mraku.
