Slično tome, birači skloni ljevici i lijevom centru imat će dilemu dati glas Narodnoj koaliciji predvođenoj SDP-om (jer nipošto ne žele pobjedu desnice) ili glasati za svoje, u rasponu od SRP-a pa do regionalističkih stranaka predvođenih IDS-om, pa što košta da košta. Da nekoga ne ispustimo, slična će dilema opsjedati i one birače koji nisu žestoki privrženici ali im se sviđaju zamisli ili ponuda Živog zida, Pametno i Bandić Milana 365. Ove je grupacije teško izričito svrstati lijevo ili desno od centra, a njihovo biračko tijelo još teže. No, sigurno je da će i mnogi od tih ljudi krećući prema biračkim mjestima još jednom promisliti da li dati glas ovim grupacijama koliko god im bile bliske ili, da ne propadne glas, odlučiti se za SDP odnosno HDZ.
Od razrješenja gore spomenute dileme u glavama dobrog dijela birača zavisit će i konačni izborni rezultati. I još više, postizborno dogovaranje parlamentarne većine i sastavljanje Vlade. Jer, ako je u ovom trenutku išta izvjesno, onda je to nemogućnost apsolutne pobjede ijedne od dvije vodeće političke grupacije. Slijedom toga, bilo kome s relativnom većinom trebat će pouzdani koalicijski partner ili partneri, a njihov broj, snaga i usmjerenje zavisit će od izbornih rezultata odnosno biračkog opredjeljivanja.
Pritom treba znati dvije stvari. Usporedimo li izborna kretanja od 2000. godine na ovamo, uočljivo je da je do izbora 2007. sve vodilo učvršćenju svojevrsnog dvostranačja. Kada se kaže svojevrsnog onda se misli na činjenicu da su HDZ i SDP postale stožerne stranke dvaju blokova a ne na dvostranačje u briotanskom ili američkom smislu riječi kada samo dvije stranke apsolutno kontroliraju politički prostor. Kako god bilo, na izborima 2007. godine HDZ i SDP su sa svojim najbližim koalicijskim partnerima dobili 75 posto ukupnog broja glasova, a kada se od ukupnog broja glasova odbio broj glasova stranaka i koalicija koje nisu prošle izborni prag (oko 15 posto) ispada da su sve ostale političke grupacije u Saboru bile marginalne i nevažne. To je bio vrhunac. Međutim, ulaskom u krizno razdoblje i slabljenjem povjerenja u političare vodećih stranaka, na izborima 2011. i 2015. godine počeli su se pojavljivati i drugi izazivači, odnosno pretendenti na poziciju političkog jezičca na vagi koji bi trebao oslabiti “bahatost” dviju najjačih grupacija. Što na europskim što na parlamentarnim izborima najprije su se pojavili Hrvatski laburisti pa Orah, da bi na na posljednjim izborima najveći iskorak u tom pravcu napravio Most, ostavivši iza sebe Živi zid i Bandićevu stranku koje su se takođe namjeravale uglaviti između HDZ-ovog i SDP-ovog bloka. Rezultat tog procesa je da je udio dviju vodećih grupacija u ukupnom broju palih glasova spušten ispod 70 posto. Dakle, ponovno se otvara prostor za “višestranačje”.
I drugo, i prema predizbornim anketama i onome što se može vidjeti u kampanji, ovi izbori će biti obilježeni i time da ima najveći mogući broj pretendenata na “brončanu izbornu medalju”. U igri su ne samo Most i Živi zid nego i Bandić 365 i Pametno. Iako se do zadnjeg trenutku neće znati koliko će tko uspjeti osvojiti mandata, moguće da da svi oni dobro ili bar pristojno zagrabe u izborni kolač, pa da postizborno licitiranje s kraja 2015. godine, prema broju sudionika, bude mlaka voda u odnosu na ono što nas čeka od sredine rujna.
Imamo li na umu ova dva trenda, može se doista dogoditi da se većina birača nađe na velikim mukama kome dati glas. Vidljivo je da su posljednjih dana kampanje vodeće grupacije slale izravne i neizravne poruke biračima da ne rasipaju glasove, da podrže njihovu stranu kao garanta političke stabilnosti u narednom razdoblju. No, kako birači u svim mogućim anketama, bez obzira na razlike između njih, vide da unatoč velikoj političkoj polarizaciji niti jedna grupacija nema šanse za apsolutnu pobjedu, možda se izbornog dana onaj njihov neodlučniji i manje za stranke vezan dio koji u ukupnoj biračkoj masi nije mali doista “opusti” i ipak odluči, kad će ionako biti postizbornog dogovaranja i nadigravanja, dati glas “svojima”. Baš onima za koje navijaju a često ih iznevjere zbog “viših interesa” Time bi mogle profitirati ne samo spomenute četiri grupacije koje propovjedaju “treći politički put” odnosno “obuzdavanje” HDZ-a i SDP-a, nego primjerice i regionalisti, kako lijevo-liberalni istarsko-riječki tako i oni desni slavonsko-baranjski.
Što važi općenito, vrijedi i u 8. izbornoj jedinici. S jednim izuzetkom. Budući da je riječ o izbornoj jedinici koja pretežno glasa za ljevicu odnosno lijevi centar, gdje SDP, HNS, IDS, PGS i Lista ta Rijeku ukupno uzevši dominiraju, ali isto tako postoji i ne veliki ali postojani krug birača desnog centra okupljenog oko HDZ-a, mimo njih prolaz mogu očekivati tek rijetki. Kao što sugeriraju ankete, da će Most gristi tamo gdje i HDZ, a lijevo od toga može nešto više napraviti Živi zid. S kakvim krajnjim učinkom vidjet ćemo.
Rječju, vidjet ćemo ubrzo da li će birači poslušati “velike” ili “male”, hoće li glasati blokovski ili pojedinačno. I prije nego što se prebroje glasovi, moći će se naslutiti u kom će pravcu stvar ići. Trebat će samo pratiti podatke o izlasku na birališta. Kako “veliki” imaju najstabilnije i najpostojanije biračko tijelo, bude li u 11. a pogotovo u 16 sati na biralištima znatno više birača nego koncem 2015. godine, bit će to znak da su “mali” u nadiranju, da su ih njihove stranke uspjele motivirati za izlazak na birališta s velikim izgledima da pokvare posao velikima. Bude li ih pak malo više ili čak manje nego na proteklim izborima, znat ćemo da nije vrijeme velikih promjena i da je ovakvo dvostranačje kakvo imamo i dalje u modi. Pa makar to značilo i novo mučenje u formiranju parlamentarne većine i sastavljanju vlade.
