Iz perspektive filmskog redatelja Steven Spielberga, ministar Siniša Hajdaš-Dončić slikovito je opisao nadljuska naprezanja ove vlade kao ‘Spašavanje vojnika Ryana’. Pitanje svih pitanja koje proizlazi iz ove metafore je tko je zapravo vojnik Ryan? Da li je to hrvatski proračun kako to tvrdi ministar ili bi to trebalo biti hrvatskog gospodarstvo? Kokoš ili jaje?
Da bi riješili ovu enigmu morat ćemo stvari malo pojednostaviti za obične ljude kako bi i oni koji ne razumiju jezik ekonomskih analitičara (deficit, makro-ekonomska stabilnost, fiskalna i monetarna politika, socijalni trensferi itd) sami odlučili koga treba spasiti.
Baš danas Novi list donosi priču mlade obitelji koja je prije deset godina osnovala modernu veterinarsku stanicu u Vrbovskom. U njihovom poslovnom planu važna karika za razvoj njihove firme bio je i razvoj modernog obiteljskog gospodarstva, prije svega farmi krava. Danas nakon deset godina ovaj mladi bračni par baca rukavice u ring te nakon isplate svih dugova sele u Švedsku da bi tamo nastavili svoju profesiju.
Vrijedno je spomenuti da je u vrijema monarhije na pitomim proplancima ovog kraja paslo ni manje ni više nego 20.000 krava. Kako danas kaže Nikica Gabrić: ‘dati ću 100€ onome tko na putu od Zagreba do Rijeka vidi i jednu kravu’. Danas hrvatska uvozi 16 milijardi HRK hrane što je preko 50 posto njezinih potreba, a što se tiče mlijeka to uvozimo iz zemalja kao što su Njemačka i Austrija. Zašto se mlijeko isplati proizvoditi u tim visoko razvijenim zemljama, a ne u Gorskom Kotaru ?
Kada pogledate troškove koje njihova veterinarska stanica mora plaćati, a to su razno-razne komore, naknade za razvoj (parafiskalne namate), da ne govorimo da im za neke usluge država plaća fiksne iznose koji su manji od njihovih putnih troškova, njima je samo izlazak na teren donosio gubitak. I kada na to dodate da jedinica lokalne samouprave sa Županijom na čelu te hrvatskom vladom nisu stvorili preduvjete za razvoj modernih obiteljskih farmi na području Gorskog Kotara, onda je dotična veterinarska stanica ostala samo na kućnim ljubimcima kao jedinom izvoru zarade na tom slabo nastanjenom prostoru.
Možete li zamisliti da je Županija zajedno sa JLS Gorskog Kotara krenula u planski razvoj modernih obiteljskih gospodarstava po uzoru na one u EU kao što sam i sam predložio daleke 2001-2003 godine svojoj bivšoj stranci? Tih 30-50 velikih i modernih obiteljskih farmi koje bi se nudile po modelu ‘gotovih paketa’ gdje županijska projektna grupa priprema investicijske projekte do te mjere da sadrže lokacijsku dozvolu, zaokruženo gospodarsko zemljište, odabranu tehnologiju proizvodnje s kompletnim izvedbenim nacrtom, osigurano tržište te zaokruženu financijsku konstrukciju. Nadalje, projektna grupa bi pružala i stručnu obuku na temelju odabrane tehnologije te pratila i usavršavala njihov rad.
U domino efektu razvoj takvih velikih poslovnih subjekata otvara niz drugih sekundarnih i tercijalnih poslovnih subjekata (proizvođači i distrubuteri stočne hrane, oprema i servisi, prijevoznici, veterinari, proizvodnja opreme i proizvođači bio plina, veterinari i farmaceuti, prerađivačka industrija itd.). Samo jedno radno mjesto na farmi može generirati nekoliko radnih mjesta u sekundarnim i tercijalnim djelatnostima. Lokalna ekonomija bi dobila zamašnjak koji bi se lagano počeo okretati te bi se onda novac preko poreza na plaću, pdv (potrošnje ) vraćao državi i JLS. U ovom modelu uprava i javni sektor moraju paziti da osiguraju uslove opstanka ovakvih poslovnih subjekata kroz konkurentne uslove proizvodnje (porezi, komunalne naknade, parafiskalni nameti, voda, struja, itd).
A danas u istim novinama čitate da su prioriteti recimo općine Čavle i Kostrene i percepcija trošenja proračunskog novca: skijaški centar, Automotodrom, igralište u Mavrincima, vrtići, komunalna drustva, košenje trave, zidići, fasade, crkvice…Lokalna i državna uprava ne stavlja proračun u službu razvoja realnog gospodarstva kao onoga tko će osigurati rentabilna radna mjesta njihovim građanima i dugoročnu makroekonomsku stabilnost.
Uzmimo samo jedan primjer vrtića. Sama izgradnja vrtića opterećuje proračun. Na to dodajte socijalne traensfere, subvencije roditeljima da bi se pokrila puna cijena, po principu svima isto. I kada dodate masu tih stvari koji se odvijaju u domeni javne uprave i javnog sektora onda ta cijena indirekno dolazi na naplatu nazad realnom sektoru, a onda o proizvodnji mlijeka u Gorskom Kotaru i opstanku ove veterinarske stanice možemo samo sanjati. Zar nije etički i financijski odgovornije da gradani PGŽ imaju dovoljno radnih mjesta u lokalnom gospodarstvu te da poduzetnici sami otvaraju vrtiće koje građani sami mogu platiti?
Ovaj sistem se urušava upravo od onih koji u vojniku Ryanu vide proračun države, županija ili JLS, a ne vide gospodarstvo od kojeg se taj proračun puni. Vojnik Ryan je ova mlada obitelj koja upravo odlazi u Švedsku i one obitelji koje su trebale raditi u pedesetak velikih obiteljskih gospodarstava i sve one obitelji koje su trebale raditi u ostalim firmama, a koje za to nisu dobile šansu. Šansu nisu dobile zbog Hajdaša-Dončića i svih bivših i sadašnjih ministara, Komadine i njima sličnih te lokalnih šerifa koji apsolutno ne shvaćaju svoju ulogu u uništavanju ove države. Mogu oni napisati i deset zakona o opstanku Gorskog Kotara ali neke stvari jednostavno se nalaze ušiju. Tu zakon i novac ništa ne mogu promjenit. (Boris Bradarić)
