Home Kolumne Rijecki Privredni Barometar: Nacija na državnoj infuziji

Rijecki Privredni Barometar: Nacija na državnoj infuziji

1469
0

Po tko zna koji put najavljen je novi rebalans proračuna RH. Srpanjske kiše nisu samo otjerale turiste iz Lijepe naše nego su bujice izgleda prošle i kroz državnu riznicu. Hrvatske privreda opasno se zanjihala pred naletom slabih srpanjskih neverina te pokazala sve svoje nedostatke i slabosti. I kao svih ovih 25 godina do sada, Vlada ide u sanaciju posljedica, a ne uzroka. Izgleda da će danak srpanjskim kišama platiti oni koji imaju plaću veću od 10.000 kuna bruto. Barem tako je to najavio jedan od ministara. Replike izjava netočnih podataka odmah su uslijedile od drugih ministara. Pod terasama kafića u njihovim omiljenim ljetovalištima odvijala se, kako to kažu medijski stručnjaci, online sjednica vlade. Linearno, zakrivljeno, na kvadrat, na treću i tko zna koja druga znana i neznana formula nije vidjela svijetlo dana. Nije poznato da li su ministri prije toga imali online konzultacije sa svojim stranačkim sjedištima jer eto bliže se izbori. Povijest je pokazala da su hrvatski birači “potkupljiva roba” posebno kada se koristi ona isprobana formula “podijeli pa vladaj”.

graf1

Na statističkim podacima ( HZMO i HZZO ) koji su dani u gornjoj tablici vidimo kretanje broja osiguranika, umirovljenika te broja nezaposlenih od 1950 godine do 2012.

Kada od broja osiguranika odbijete i onih 500.000 zaposlenih koji primaju plaću iz proračuna te brojke su zastrašujuće. Premo tome ogromni dijelovi stanovništva su uhljebljeni u proračun što stvara inertnu i destruktivnu masu hrvatskih građana koji se protive bilo kakvim dubljim strukturnim reformama.

Iz tablica HNB-e možemo vidjeti da je politika direktno finacirala transfer stanovništava iz realnog u javni sektor rastom proračuna i eksplozijom javnog duga.

Politika populističkog upravljanja i renteniranja počela je sa Račanovom vladom. U petu brzinu ubacio je bivši premijer Sanader i premijerka Kosor, posebno poslije izbijanja kriza 2008. Od tada je javni dug eksplodirao za više od 120 milijardi kuna, a BDP je počeo nezaustavljivo padati. Većina ekonomskih stručnjaka smatra da bi održivi proračun RH trebalo vratiti na razinu od 90-95 milijardi kuna što bi onda bilo 30% BDP u odnosu na sada neodrživih 40%. Međutim, rušenje proračuna samo po sebi neće pokrenuti privredu ako nema jasne vizije razvoja.

Nadovežimo se sada na famoznu “flat“ poreznu tarifu od 25% o kojoj je premijer istotakođer progovorio. Visoko razvijene zemlje koje imaju jaku srednju klasu a koja radi u industrijama dodatnih vrijednosti ne poznaju flat tarifu. Srednja klase zarađuje između 40 i 100 tisuca € bruto od čega oko 42-52 % odlazi državi. Što je više ljudi u tim poreznim razredima to je bolje obrazovanje, zdravstvo, socijala i veći izbor poslova na tržištu rada. Svaki € koji se plati državi oplođuje se i vraća poreznom obvezniku nazad kroz druge vidove kvalitetnih usluga.
Flat tarifu koriste države koje imaju jeftin javni sektor, a prvenstveni cilj im je zaposliti što više ljudu u radno intezivnim industrijama. Slovačka je prva počela sa flat tarifom od 20% (primanja i dobit). Strategija je bila privući njemačku automobilsku industriju i zaposliti što više ljudi što joj je i uspjelo. Tim putem su krenuli Bugarska i Srbija. Treba napomenuti da flat tarifa ide paralelno sa stimuliranje greenfield investicija u omjeru 1:3. Na svaka 3€ investicija država sa JLS ulažu dodatnih 1€. Mi smo sebe doveli u situaciju da imamo ogromnu, neučinkovitu i skupu državu, najgoru privredu u EU, a porezne razrede kao da smo Austrija. Izgleda da za nas nikakvi ekonomski zakoni ne vrijede.

Vratimo se sada na onih 10.000 kuna linearnog pritiska i opasku premijera Milanovića da hrvatski građani nisu spremni na dubinske strukturne reforme. Obično kada netko krene u ovakve nepopularne mjere onda to ide prvo sa vlastitim dobrim primjerima. Kada bi politika, recimo za 60% smanjila broj jedinica lokalne samouprave, županija i agencija dobila bi veći kredibilitet u društvu za sprovođenje dubinskih reformi u tuđem dvorištu.
Realna privreda i onih 950.000 radnika ne može raditi za sebe, prehranjivati 1.200.000 umirovljenika i 500.000 onih koji rade u javnom sektoru. Svi oni koji se pozivaju na USA i Fed-ovo printanje novaca moraju shvatiti da se kruške i jabuke ne mogu uspoređivati. Naprosto iz razloga jer je većina građana na državnoj infuziji pa javna potrošnja nije rješenje problema nego njegov najveći problem. I zbog omjera birača 2/1 u korist birača koji su na proračunu hrvatski političari nikad neće biti pravi reformisti. Politika populističkog upravljanja i rentiranja koja je počela sa Račanovom vladom i dalje će se nastaviti na stetu onih 950.000 građana koji nisu bili te sreće da se uhljebe na vrijeme.((Boris Bradarić, grafikoni: HNB, HZZO, index.hr)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here