U očekivanju raspisivanja lokalnih izbora, koji će biti zakazani za 18. svibnja, u Rijeci je odjednom sve utihnulo. Svi koji su željeli ispucali su više manje startne hice, obznanili tko će im biti gradonačelnički kandidati, osim – Marka Filipovića. On najprije sam sa sobom treba razriješiti dilemu hoće li se sam kandidirati i zamutiti izbornu vodu, te zagorčati život i sebi i stranci koja mu nije htjela dati priliku za još jedan mandat, ili će gospodski odšetati iz politike.
Kako god, čekajući Filipovića, osim definitivnih odgovora na pitanje tko će samostalno na izbore a tko u koaliciji (i kakvoj), sve ostalo je jasno. Nakon što je voljom gradskog odbora stranke Joe Filipović morao prepustiti mjesto kandidata za gradonačelnika Kamali Krpan, nazirući pukotinu u njihovoj stranci mnogima su porasli apetiti da se SDP-u – konačno, reći će opozicija – izmakne riječka gradonačelnička stolica. Tko su protukandidati i što doista mogu očekivati?
HDZ-ove kamikaze
HDZ u Rijeci mora imati svog kandidata makar ne očekivao pobjedu. Zbog održavanja svog biračkog tijela, tih konstantnih prosječnih 15, 16 posto glasova, svaki izborni ciklus netko se mora žrtvovati. Ovaj put izbor je pao da ravnatelja Lučke uprave – svojevrsnog gradonačelnika obalnog pojasa Rijeke u sjeni – Denisa Vukorepu.
Kao što je to bilo i s njegovim prethodnicima u proteklih tridesetak godina, za stoičko podnošenje izborne trke u kojoj nema šanse stranka će ga nagraditi. Ili produljenjem mandata prvog čovjeka Lučke uprave ili nečim većim. O tome nema spora. HDZ svojim političkim kamikazama nikada nije ostao dužan.
Desnije od HDZ-a, stajući na čelo suverenističke kolone, želi se ukotviti Most i njegova gradonačelnička kandidatkinja Petra Mandić, koja se za isto mjesto natjecala i 2017. godine. Nije mi još jasno je li to generalna strategija Mosta i ostalih suverenista na ovogodišnjim lokalnim izborima ili je u pitanju invencija Petre Mandić, ali njen prvi istup bio je – trumpovsko-muskovski. Doduše blagi, bez iritantnog Muskovog plesa, ali ipak zaražen virusom populizma.
Spominjala je ljubav prema domovini, njegovanje obiteljskih i antikorupcijskih vrijednosti, ali je posebno ostala upečatljiva najava osnivanja odjela za rezanje gradskih troškova. Obećanje ništa ne košta, bitno da je efektno. Čekajući da vidimo tko bi trebao biti riječki Elon Musk i što bi se to u gradskom proračunu rezalo, ne valja izgubiti iz vida da je i Mostu i suverenistima na ovim lokalnim izborima, pa i u Rijeci gdje nemaju šanse iznjedriti gradonačelnika, najvažnije testirati zajedničku kadrovsku i programsku moć za naredne parlamentarne izbore gdje imaju velika očekivanja.
Možemo i Iva Rinčić
Slična će biti strategija i Možemo!, platforme koja je prije četiri godine postkoalicijski podržala SDP-ovu vlast, ali joj opet više odgovara samostalno izaći na izbore i promovirati svog gradonačelničkog kandidata kojeg još uvijek traže. Oni moraju njegovati svoje biračko tijelo „ljevičara nove generacije”, koje zna poprijeko gledati na SDP-ova povremena „desna iskliznuća”, kako se ne bi prešlo u izborne apstinente.
Iva Rinčić četiri je godine nakon raspada liste Davora Štimca u riječkom Gradskom vijeću upornim postavljanjem pitanja, govorima i glasanjem gradila svoju poziciju protivnika vladajuće politike. Zato je njena kandidatura za gradonačelnicu logična. Druga joj je prednost u odnosu na sve ostale izazivače SDP-ove kandidatkinje za gradonačelnicu ta što je dovoljno lijevo da može računati i na dio glasova onih koji inače spadaju u esdepeovsko biračko tijelo a razočarani su radom te stranke. I praktički je jedina koja, u slučaju da uđe u drugi krug, ima kakve takve šanse ugroziti Sandru Krpan. Otegotna joj je okolnost, i to ne mala, da iza sebe nema stranačku mašineriju, kao ni financijsku podršku kakvu je primjerice prije četiri godine imao Štimac.
Fronta protiv HDZ-a raste
Izvan ovog kruga nema gradonačelničkih kandidata vrijednih spomena. S druge strane, mnogi i ne žele trošiti resurse u te unaprijed izgubljene bitke, koncentrirajući se na pregovore i dogovore kako bi povećali svoje prilike za ulazak u gradski parlament i krojenje sudbine grada. A mnogo je zainteresiranih. Pored svih onih već zastupljenih u gradskom vijeću koji traže najbolju kombinaciju političkog opstanka, nadmetati se žele i Pravo i pravda, Domino i ostali suverenisti, a povratak u srce gradske politike traži i Lista za Rijeku.
No, za aspirante na skalp socijaldemokrata loša je vijest da na valu Milanovićevog okupljanja „fronta protiv HDZ-a” u vrijeme predsjedničkih izbora popularnost SDP-a nastavlja rasti, čak i u Rijeci. Što bi onda značilo da će poslije trenutnog zatišja uslijediti predizborna bura u čaši vode, te će stvari u Rijeci ostati kakve su i do sada. Ili će se, ipak, kroz kanjon Rječine spustiti prava orkanska bura i predstojeće lokalne izbore učiniti neizvjesnijim nego ijedne do sada. Zavisi to od biračkog tijela, ali i od stranaka i koalicija koje ga trebaju uvjeriti da je došlo vrijeme za promjene.
VEZANI ČLANAK: ‘Izborni kompas’: Neven Šantić piše za Rijeka Danas
