Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić započela je konzultacije s gradskim vijećnicima oko novog preustroja gradske uprave, svega tri godine nakon što je sličan zahvat proveo njezin prethodnik Marko Filipović. No dok je Filipović svoj model temeljio na smanjenju broja upravnih odjela s 15 na 10, aktualna gradska vlast sada predlaže obrat u suprotnom smjeru – povećanje broja upravnih tijela s 10 na 16.
Riječ je o potezu koji već na početku otvara više političkih nego tehničkih pitanja. Dok gradonačelničin tim uvjerava da bi nova sistematizacija trebala omogućiti učinkovitiji, pregledniji i specijaliziraniji rad gradske uprave, dio javnosti i političkih aktera s pravom će se zapitati radi li se doista o kvalitativnom iskoraku ili o još jednom administrativnom pretakanju iz šupljeg u prazno.
Preustroj gradske uprave nije samo pitanje organizacijskog dijagrama. On uvijek otvara prostor za preraspodjelu moći, utjecaja, nadležnosti i kadrova. Upravo zato će konačnu političku težinu cijelog prijedloga dati Gradsko vijeće, koje mora procijeniti donosi li novi model stvarno veću funkcionalnost ili se iza njega krije i pokušaj učvršćivanja nove vlasti kroz kadrovsko preslagivanje.
Politička računica: 11 sigurnih ruku nije dovoljno za mirnu plovidbu
Prema trenutačnim odnosima snaga, gradonačelnica za svoj prijedlog ima sigurnih 11 ruku vijećnika iz vlastite koalicije. To, međutim, nije dovoljno za političku komociju, pa posljednjih dana slijedi ispitivanje terena među oporbenim vijećnicima i traženje odgovora na ključno pitanje: postoji li za ovakav model većina u Gradskom vijeću.
Upravo je to i prvi pravi test političke snage nove gradske vlasti. Ako prijedlog prođe, Rinčić će dobiti važan alat za daljnje upravljanje gradskom administracijom i signal da u Vijeću ipak može složiti funkcionalnu većinu barem za dio ključnih poteza. Ako ne prođe, to bi bio ozbiljan politički udarac već na početku mandata i poruka da bez šireg dogovora s oporbom neće moći provoditi ni temeljne organizacijske zahvate.
Osim pitanja efikasnosti, u političkim kuloarima neizbježno se otvara i druga dimenzija ove priče. Jedan od mogućih motiva za ovakav preustroj može se tražiti i u činjenici da pročelnike nije jednostavno razriješiti, budući da se ne radi o izabranim političkim dužnosnicima nego o službenicima. Otvaranje novih odjela i službi stoga objektivno stvara prostor za nova imenovanja, odnosno za postavljanje ljudi u koje aktualna vlast ima veće povjerenje. To ne mora nužno biti jedini ni glavni motiv, ali bi bilo politički naivno praviti se da takva dimenzija ne postoji.
Od Filipovićeve centralizacije do Rinčićine diferencijacije
Kada je Marko Filipović išao u preustroj, logika njegove reforme bila je objedinjavanje i smanjenje broja upravnih odjela. Smanjenjem s 15 na 10 pokušalo se postići veću racionalnost, manje preklapanja i jasnije upravljanje. Sadašnji prijedlog ide u gotovo suprotnom smjeru: umjesto objedinjavanja, predlaže se veća razdioba poslova i stvaranje užih, specijaliziranih upravnih tijela.
Aktualna gradska vlast očito smatra da se određena velika područja više ne mogu kvalitetno voditi u okviru široko postavljenih i opterećenih odjela te da je nužno preciznije razdvajanje funkcija. To se posebno vidi u razdvajanju područja poput urbanizma i strateškog razvoja od kapitalnih projekata, zatim komunalnog sustava i prometa od gradskog redarstva i sigurnosti, kao i odvajanju informatike i digitalizacije u zaseban odjel.
Na papiru to može djelovati logično: specijalizacija, jasnija odgovornost i fokusiranost na pojedine politike. No u praksi se tek treba pokazati hoće li veći broj upravnih tijela donijeti bolju upravu ili više koordinacije, više rukovodećih mjesta i više birokratskih dodira među odjelima.
Što se konkretno predlaže
Prijedlog nove organizacije predviđa ukupno 16 upravnih tijela. Među njima su Upravni odjel za poslove gradonačelnika i Gradskog vijeća, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i strateški razvoj, Upravni odjel za kapitalne projekte, Upravni odjel za upravljanje gradskom imovinom, Upravni odjel za komunalni sustav i promet te Upravni odjel za gradsko redarstvo i sigurnost.
Uz njih se predviđaju i Upravni odjel za mjesnu samoupravu i programe zajednice, Upravni odjel za odgoj i obrazovanje, Upravni odjel za sport i mlade, Upravni odjel za kulturu i tehničku kulturu, Upravni odjel za socijalne politike, zdravstvo i branitelje, Upravni odjel za financije i javnu nabavu te Upravni odjel za informatiku i digitalizaciju. Posebno mjesto imali bi Služba za opće poslove, Služba za integrirana teritorijalna ulaganja i Služba za unutarnju reviziju.
Već sam popis pokazuje da je ideja reforme zasnovana na snažnijem razdvajanju velikih resora. Primjerice, urbanizam, graditeljstvo i strateški razvoj objedinjeni su u jednom odjelu, dok se kapitalni projekti izdvajaju u zasebnu strukturu koja bi pratila projekte kroz cijeli ciklus – od pripreme i dokumentacije do realizacije i primopredaje.
Slično tome, upravljanje gradskom imovinom odvaja se kao zasebna cjelina s naglaskom na nekretnine, održavanje, zemljišno-knjižne postupke i imovinsko-pravne pripreme za realizaciju projekata. Komunalni sustav i promet ostaju širok resor, ali se iz njega izdvaja gradsko redarstvo i sigurnost kao posebno tijelo zaduženo za komunalni, prometni i pomorski nadzor, kao i civilnu zaštitu i vatrogastvo.
Kapitalni projekti kao zaseban centar moći
Jedna od najuočljivijih novosti je stvaranje posebnog Upravnog odjela za kapitalne projekte. Taj bi odjel upravljao kapitalnim projektima kroz sve faze projektnog ciklusa, koordinirao izradu studija i projektne dokumentacije, pratio izgradnju, financije i rokove te sudjelovao u tehničkim pregledima i stavljanju objekata u funkciju.
Na prvi pogled to djeluje kao pokušaj da se najvažniji gradski projekti napokon vode iz jedne točke odgovornosti, što je godinama bio problem u brojnim sredinama. Istodobno, riječ je i o odjelu koji bi mogao postati jedan od najutjecajnijih u cijeloj gradskoj upravi jer se u njemu koncentriraju investicije, EU projekti iz njegove nadležnosti te koordinacija unutar Urbane aglomeracije Rijeka.
Ako taj odjel bude ustrojen kvalitetno, mogao bi ubrzati projekte i smanjiti raspršenost odgovornosti. Ako ne bude, postoji opasnost da postane još jedan međukorak između političke odluke i konkretne izvedbe na terenu.
Širenje fokusa na sigurnost, zajednicu i digitalizaciju
Prijedlog otkriva i političke prioritete nove vlasti. Poseban odjel za gradsko redarstvo i sigurnost sugerira da se želi naglasiti red, nadzor i svakodnevno funkcioniranje grada, uključujući promet u mirovanju, komunalni red, pomorsko dobro i civilnu zaštitu.
S druge strane, osnivanje Upravnog odjela za mjesnu samoupravu i programe zajednice pokazuje ambiciju da se više političke i administrativne pažnje usmjeri prema mjesnim odborima, građanskom sudjelovanju i suradnji s udrugama koje nisu obuhvaćene drugim resorima. To može biti važan signal prema kvartovima i lokalnim inicijativama, osobito ako se ta razina doista ojača, a ne ostane tek formalna adresa za administriranje postojećeg stanja.
Upravni odjel za informatiku i digitalizaciju također zaslužuje posebnu pažnju. U vremenu kada građani od uprave očekuju brže, jednostavnije i digitalno dostupne usluge, izdvajanje informatike, infrastrukture, kibernetičke sigurnosti i upravljanja informacijskim sustavima može biti opravdan potez. No i ovdje će ključ biti u provedbi: hoće li se digitalizacija svesti na održavanje postojećih sustava ili će doista promijeniti način na koji građani komuniciraju s Gradom.
ITU ostaje poseban mehanizam, a revizija izvan političke buke
Posebnu ulogu u novom ustroju imala bi Služba za integrirana teritorijalna ulaganja, koja zadržava funkciju posredničkog tijela za odabir operacija u okviru ITU mehanizma za Urbanu aglomeraciju Rijeka. To je važna i tehnički osjetljiva funkcija koja zahtijeva strogo poštivanje pravila, razdvajanje funkcija, transparentnost i sprječavanje sukoba interesa, pa je logično da ostane izdvojena.
Služba za unutarnju reviziju također ostaje zasebna, što je u skladu s potrebom da unutarnja kontrola i procjena sustava upravljanja budu odvojene od dnevne politike i operativnog upravljanja.
Pitanje svih pitanja: više odjela, bolji rezultati?
Temeljna dvojba koja će pratiti ovu raspravu glasi: znači li veći broj upravnih tijela automatski i bolju upravu? Ne nužno. Ponekad razdvajanje velikih resora može pomoći da se odgovornost preciznije definira i da se određene politike vode stručnije i fokusiranije. Ali ponekad isto to razdvajanje proizvodi dodatne linije koordinacije, sporije procese i veći administrativni aparat.
Zato će gradski vijećnici, ali i javnost, morati tražiti jasne odgovore na nekoliko pitanja. Koliko će nova organizacija stajati? Hoće li broj rukovodećih mjesta rasti? Gdje su konkretni pokazatelji da dosadašnji model nije funkcionirao? Koje će se usluge za građane ubrzati, poboljšati ili pojednostaviti? Hoće li novi ustroj donijeti bolju realizaciju projekata, bolju koordinaciju komunalnog sustava, jaču digitalizaciju i više dostupnosti uprave građanima?
Bez tih odgovora postoji opasnost da se cijela rasprava svede na političku vjeru jednih i političku sumnju drugih.
Gradsko vijeće odlučuje hoće li ovo biti reforma ili preraspodjela funkcija
U konačnici, predloženi preustroj gradske uprave nije ni tehnički ni neutralan akt. To je važna politička odluka koja će odrediti način funkcioniranja Grada u idućim godinama. Gradonačelnica i njezin tim tvrde da žele učinkovitiju, suvremeniju i jasnije organiziranu upravu. Kritičari će, sasvim očekivano, upozoravati na moguće gomilanje administracije i otvaranje prostora za nova kadrovska rješenja.
Istina će, kao i obično, ovisiti o detaljima provedbe. No prije toga, prvi filter bit će Gradsko vijeće. Njegov je posao procijeniti radi li se o ozbiljno osmišljenom zahvatu koji može donijeti kvalitetniji rad gradske uprave ili o političko-administrativnom preslagivanju koje će se građanima pokušati prodati kao reforma.
Za Ivu Rinčić ovo će biti više od glasanja o upravnom ustroju. Bit će to i prvo ozbiljno odmjeravanje političke snage, sposobnosti okupljanja većine i uvjerljivosti vlastite vizije upravljanja Rijekom.
