Tko živi u nadi, umire pjevajući, talijanska je izreka koja asocira na stanje u redovima ovdašnjeg rukometnog prvoligaša »Zameta«. Trener Drago Žiljak, njegov prvi asistent Marin Mišković te direktor Alvaro Načinović, nakon završenog prvenstva i treninga dali su igračima odmor. Dugogodišnji kapetan Milan Uzelac i njegovi mlađi suigrači od srijede su službeno na ljetovanju, pitanje je samo s kojim novcima mogu na odmor. Uprava kluba im za 2009. godinu nije isplatila niti jednu plaću, siječanjska isporuka novca je naime bila nadoknada za prosinac prošle 2008. godine. Financijske krize Zamećane prate kroz brojne godine, ali teško se sjetiti da je momčad poslana kući bez da joj nije isplaćena niti jedna jedina plaća.
U skladu s navedenom izrekom o nadi i pjesmi, igrači su čuli već uobičajenu dozu obećanja, ova verzija govori da će novac stići do kraja ovoga tjedna. Nada u ostvarenje obećanja ostaje jedino uporište Karabatiću, Ćosiću, Horvatu, Erstiću, Kosanoviću i društvu, koji pritom ne znaju, bude li eventualne isplate, koliki će im dio duga biti nadoknađen. Što se tiče mladih nada poput Černeke, Vučka, Kozine, Kovačevića, Đurice ili pak Bracanovića, oni nemaju tih problema. Riječ je o vrlo nadarenoj mladosti, klupskom blagu, koje nažalost stoji izloženo bez zaštite jer nitko od njih nema ugovor. Stoga su oni, za razliku od svojih starijih suigrača, i formalno igrali za nula kuna, ali je nezgodno naličje ove medalje da momke kojima »Zamet« ništa nije dužan već sutra može pokupiti koji god klub da se sjeti.
Sve ovo su sivi okviri za sliku MRK »Zamet«, klub bogate tradicije, tolike da joj može zavidjeti svaka riječka loptačka sportska družina. Počevši baš od Alvara Načinovića, još 1988. godine s broncom na Olimpijskim igrama, preko Valtera Matoševića i Darka Franovića ili Tončija Peribonija, do novijih dana Mirze Džombe, Renata Sulića ili Matea Hrvatina, imena koja su nosila zametski dres su osvojila dvadesetak odličja na najvećim natjecanjima, Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima. Put »Zameta« ide od slavne prošlosti, preko tužne sadašnjosti ka dvojbenoj budućnosti, samo da na njezinu kraju ne ispadne da je riječ o slijepoj ulici. Nova uprava na čelu sa Zlatkom Kolićem, vodstvo u kojem su najeminentnija riječka politička imena, gradonačenik Vojko Obersnel i dogradonačelnik Željko Jovanović, u svom mandatu se pretvorila u skup običnih procjenitelja štete, u stanju je bila samo konstatirati odlaske niza zapaženih igrača. Život kluba se polako sveo na životarenje, vegetiranje bez nekih sportskih ambicija, sve je bila obična borba za preživljavanje. Sada je i taj život »od danas do sutra« postao upitan budući da čelnici nisu bili u stanju mjesecima pronaći novac za plaćanje momčadi, koja u odnosu na neke prošle stoji kao »margarin i marmelada«. Od ulaska u Prvu ligu bivše države 1987. godine, »Zamet« nije imao jeftiniju momčad, ali uprava se pokazala nesposobnom financirati i tako jeftin projekt, to je banalna činjenica, a sve ostalo su samo nijanse. (novi list)
