Politički pritisak u tom ludilu stvaranje Nove Rusije na ukrajinskom teritoriju na ruske časnike i vojnike je strahovit. Najveći danak, svakim danom, plaćaju vojnici iz siromašnih dijelova Rusije i to svojim mladim životima.
Pokušaj prelaska rijeke Siverskyi Donjeck za veliku većinu vojnika 74.motorizirane brigade koja je u sastavu ruske 41.kombinirane armije završio je tragično. S jednim precizno navođenim artiljerijskim djelovanjem ukrajinske 17.tenkovske brigade izbačena su 485 vojnika iz stroja i uništeno je 80 komada različitih oklopnih sredstava. Po nekim izvještajima sa terena, možda se radilo i o dva taktička bataljuna s preko 1.000 vojnika. Zapovjedništvo i stožer ruske postrojbe možda nisu ozbiljno shvatili opasnosti koje je predstavljalo poboljšanje topničkih sposobnosti Ukrajine nakon zapadne vojne pomoći, ili su jednostavno bili nesposobni ili prisiljeni od glavnog zapovjedništva na ovakvu samoubilačku misiju.
Nakon sveopće mobilizacije i popunjavanja jedinica teritorijalne odbrane regularna ukrajinska vojska bi trebala, po procjenama vojnih stručnjaka, već krajem svibnja i početkom juna preći u kontraofenzivu. Vojna pomoć zapada u oklopnim sredstvima i artiljeriji već je stigla na prve borbene linije na istočnom frontu. Pretpostavlja se da je sada odnos snaga i materijalnih sredstava daleko u korist ukrajinske vojske.
Već sada se može reći da je ruska vojska izgubila bitku za drugi po veličini grad u Ukrajini Harkiv. Ukrajinska vojska je u svom protuudaru stigla do mjesta Rubizanhe i od tamo pritišće na gradić Vovschansk. Osvajanjem njega prekida se ruta ruskog snabdijevanja trupa od Belgoroda prema Izyumu.
Drugi pravac djelovanja najvjerojatnije bi išao od džepa kod Chuhuiva prema Kupiansku. Treća ruta bi trebala ići preko trećeg džepu kod Chepila, 40 km sjevernoistočno od Izyuma.
Veliki gubici ruske vojske u materijalnim i ljudskim resursima i nemogućnosti da se ona zamjeni svježim snagama, razvučena i umorna ruska vojska morat će braniti ono što su do sada osvojili. Jedan dio vojske ne mogu povući s ruske granice jer postoji mogućnost prelaska ukrajinske vojske tim koridorima i napadi na opskrbne linije iz leđa ruske vojske u Ukrajini. Kako god, ruska vojska neće moći držati sve linije i negdje će doći do proboja i prekida linija snadbjevanja te zaokruživanja ruske vojske kod Izyuma. Za pretpostaviti je da će se onda ruska vojska na brzinu povući kao i kod Kijeva i otići u pravcu Voluysky oblasti i braniti Luhansk na rijeci Oskil uz prometnicu P79.
što se tiče Hersona i tu bi ukrajinska vojska, koja je stigla do zapadnih predgrađa , trebala ponovo početi vršiti pritisak na ruske linije obrane i izbaciti ih s zapadne strane rijeke Dnjepra. Za pretpostavljati je da će Rusi zbog opasnosti da dožive vojnu katastrofu, na brzinu organizirati lažni referendum o priključivanju zauzetih područja Ruskoj Federaciji. Onda bi upotreba taktičkog nuklearnog oružja bila jednina Putinova opcija u zaustavljanju ukrajinske kontraofenzive i ruskog totalnog poraza.
Mislim da je krajnje vrijeme da se EU pozabavi s poslijeratnim uređenjem Ukrajine na temelju europske pravne stečevine. Ruskom narodu trebaju se omogućiti sva manjinska prava na vlastitu kulturu i jezika, pa čak i određena vrsta lokalne autonomije na područjima gdje su oni u većini. To jedino može spriječiti Putina da se ne izvuče iz ovog rata kao totalni gubitnik i da iz očaja baci nekoliko taktičkih nuklearnih bombi na ukrajinske gradove. Tu onda svi gubimo.
