„Specijalna vojna operacija će završiti, predsjednici će se možda dogovoriti. Ali nitko neće vratiti mog muža,“ pišu ruske udovice čiji su supruzi poginuli u ratu koji je Rusija pokrenula u Ukrajini.
Njihove objave na Instagramu prate slike pokojnih vojnika i pjesma Machetea: „Plačem, tvoja maskara teče.“ U ovom moru tuge i gubitaka krije se i tiha osuda.
Natalia iz Belgoroda: Ljubav prekinuta agresijom na Ukrajinu
Natalija je na Instagramu vodila serijal „Pismo mom mužu“ dok je njen suprug Andrej bio na fronti. „Znam da će sve uskoro završiti i da ćeš doći kući. Čekam te,“ pisala je s nadom.
No, 13. listopada 2022. dobila je stravičnu vijest – Andrej je poginuo u invaziji na Ukrajinu.
„Sjećam se tog dana do svake minute,“ iskreno je podijelila, dok Instagram, iako zabranjen u Rusiji, postaje jedino mjesto gdje može iznijeti svoju bol. U video zapisima koje dijeli, kaže: „Dvije i pol godine želim da je ovo samo grozan san, da će moj muž opet osmijehom pozdraviti mene i našu djecu, a ne da ih gledam na slici na grobu.“
Psihološki učinak rata i društvene mreže kao jedino utočište
Psihologinja Galina Petrakova pojašnjava da su društvene mreže postale ključni prostor za tugovanje jer:
„Društvene mreže omogućuju ljudima da reflektiraju i procesuiraju gubitak, posebno kada se taj gubitak događa u kontekstu agresivnog rata.“
No, psihološki učinak objava je složen: one su i glas boli i tihi vapaj za razumijevanjem.
Maria: Majka dvoje djece u svijetu bez očeve ljubavi
Maria je saznala za smrt supruga na dan četvrtog rođendana sina. „Ovo dijete nikad neće osjetiti očinsku ljubav i brigu. Nije fer!“ govori u svojim videozapisima.
Nekada je dijelila radosti majčinstva, a danas je suočena s brutalnom stvarnošću ratnog gubitka i odgajanjem djece sama.
Bronislava i simboličko prekidanje veze s prošlošću
Bronislava iz Krasnojarska, udovica u dobi od 29 godina, opisuje bolnu odluku:
„Moj muž je otišao u rat jer nije imao izbora. Bilo je suza i svađa, ali zapovijed je bila zapovijed.“
Godinu dana nakon njegove smrti bacila je svoj vjenčani prsten u more, simbolično prekidajući vezu s prošlošću koju je rat nemilosrdno razorilo.
Javni glas protiv rata i rata koji uzima najmilije
U komentarima na objave udovica često se pojavljuju riječi tuge, ali i kritike:
„Nisu poslani braniti domovinu, već napadati susjede,“ piše jedan pratitelj.
Udovice dijele svoje gubitke u tihoj, ali snažnoj zajednici koja istovremeno izražava i osobnu tugu i neslaganje s ratom.
Kako tuga oblikuje nove stavove i angažman
Psihologinja Petrakova navodi da smrt voljene osobe može promijeniti pogled na svijet:
„Neke udovice pronalaze snagu za novi život kroz angažman i društveni aktivizam, često putem društvenih mreža, gdje izražavaju bol, ali i stav prema ratu koji je oduzeo njihove najmilije.“
Za mnoge od njih, tuga je početak puta prema potrazi za pravdom i smislom u besmislenom ratu.
