Ruski disident i popularni pisac: ‘U Rijeci ću istraživati i lokacije povezane s D’Annunzijevim’

Glavna zvijezda događaja 17. Vrisak, riječkog sajma knjiga i festivala autora, svakako je Boris Akunin, autor bestselera koji je samo u Rusiji prodan u više od 18 milijuna primjeraka. Ovaj pisac je poznat po svojim kriminalističkim romanima koji kombiniraju elemente Agathe Christie i Dostojevskog. Akunin, koji već deset godina živi u izbjeglištvu zbog nesuglasica s ruskim režimom, rijetko nastupa na svjetskim festivalima. Tim povodom razgovarao je za Jutarnji list i otkrio što ga je dovelo u Rijeku.

Rusija vas je proglasila teroristom i raspisala nalog za vaše uhićenje nakon što ste postali žrtva lažnog poziva poznatog ruskog TV dvojca koji rade kao propagandisti za Kremlj. Kakav je bio osjećaj kada ste shvatili da ne razgovarate s ukrajinskim ministrom kulture i predsjednikom Zelenskim, već da je to bio deepfake? Što vam je prolazilo kroz glavu?

– Slegnuo sam ramenima. Bilo je vrlo glupo od strane ruskih specijalnih službi potrošiti toliko novca, vremena i truda samo kako bi snimili ono što govorim javno na YouTubeu i u masovnim medijima od početka rata. Osjetio sam i olakšanje da to nije pravi Zelenski. Jer ‘Zelenski’ s kojim sam razgovarao doimao mi se kao potpuni imbecil, i počeo sam se ozbiljno brinuti za Ukrajinu.

Vaši su najprodavaniji radovi, koji su vas predstavili hrvatskim čitateljima, kriminalistički romani smješteni u doba Carske Rusije, a serijal romana o sestri Pelagiji nedavno je objavljen u Hrvatskoj, što je povod vašeg dolaska u Rijeku. Također ste autor brojnih povijesnih knjiga i romana koji se bave različitim razdobljima ruske povijesti. Kako se razdoblje Carske Rusije i ruska povijest općenito reflektiraju na današnju Rusiju? Postoji li konstanta kroz vrijeme, i što se promijenilo?

– Ne dolazim u Rijeku samo zbog festivala nego i zato što prikupljam materijal za knjigu koja neće biti slična ničemu što sam dosad napisao. Ludilo D’Annunzijevih avantura bit će dio toga i trebam vidjeti lokacije. Što se tiče onoga što se događa s Rusijom, to je još uvijek ista stara priča: imperijalni zmaj pokušava ugristi vlastiti rep. Ovaj ples smrti će se nastaviti, nanositi bol i ubijati ljude, uništavati živote dok Rusija ne prestane biti imperij i prijetnja sebi i svojim susjedima.

Nedostaje li vam vrijeme kada ste bili “samo” pisac čiji politički stavovi nisu bili poznati niti su privlačili javnu pažnju, a intervjui s novinarima izgledali su drukčije?

– Da, nostalgičan sam za tim divnim neodgovornostima, kada me velika društvena i politička pitanja nisu zabrinjavala. Svi smo bili takvi, hedonistički nastrojeni Moskovljani, glupi idioti. Dopustili smo da zemlja sklizne iz demokracije u diktaturu dok smo se zabavljali. A sada Ukrajinci plaćaju svojim životima, dok mi plaćamo emigracijom – ili ponižavajućom šutnjom za one od nas koji su ostali u Rusiji.