Da se Jadranka Kosor nije dala fotografirati s Terezom Kesovijom u Banskim dvorima dok je Ivo Sanader ‘svjedočio’ u Saboru, mogli smo se upitati koja je godina, tko je zapravo na vlasti i što se, dovraga, uopće događa. Jer, ovo što smo danas imali priliku vidjeti i čuti na Istražnom povjerenstvu za Inu izgledalo je kao da je godina 2007., da je Sanader onaj isti nedodirljivi vlastodržac, a SDP-ovi zastupnici tumplavi pačići puni strahopoštovanja prema njegovom liku i djelu, koji se ne usude postaviti ni pitanje koje bi isprovociralo poslovično bahatog i arogantnog Sanadera.
Ivo Sanader bio im je serviran na pladnju i, umjesto da ga progutaju za užinu, malo je nedostajalo da ga opozicionari zamole pristupnice HDZ-u. Zato nas ne treba nimalo čuditi što ni danas nemamo blage veze tko je, zašto je, kako je i za koliko jednostavno predao nekad najjaču, stratešku državnu kompaniju Inu mađarskom MOL-u. To se, naprosto, Ivu Sanadera, koji je dok je vladao odlučivao valjda o svemu osim o vremenskoj prognozi, nitko danas nije usudio ni pitati.
Tko je, zašto je, kako i za koliko MOL-u kad je bio u vlasništvu samo 25 posto plus jedne dionice dao pravo veta na kapitalne investicije, izbor direktora i prodaju dijelova kompanije? Tko se u naše ime odrekao Ine dok smo bili njezini većinski vlasnici? To su jedina pitanja su Ivi Sanaderu trebala biti postavljana dok se ne onesvijesti ili na njih ne odgovori i to bi bili jedini odgovori koji bi nas uopće trebali zanimati. Ta pitanja nije, međutim, imao tko postaviti. Od HDZ-ovaca ih nismo ni očekivali, ma koliko se činilo da su u svetom ratu protiv Ive Sanadera jer im je, čini se, opelješio i stranačku blagajnu. Ali, od SDP-ovaca smo to imali pravo očekivati jer su bili opozicija i onda i sad i jer nas stalno uvjeravaju da je krajnji čas za izbore na kojima ćemo s vlasti svrgnuti nedodirljivi HDZ i predati je njima.
Kako to obično i biva s očekivanjima, pokazala su se jalovima i sad možemo samo žaliti što smo uopće i pomislili kako će konačno ukazanje Mojsija Ive Sanadera opozicija iskoristiti za servirani im trijumf. Zastrašujuće je to što nismo uopće dobili priliku čuti razgovor o sadržaju ugovora o Ini, a kamo li da bi se iz tog razgovora rodila nada kako će se na Ini demontirati Sanaderova vertikala upravljanja. Alkarskim riječnikom rečeno, SDP-ovo Istražno povjerenstvo za Inu pogodilo je u ništa, a Ivo Sanader ravno u sridu!
Sanader je opet postigao što je htio: izrugao se zastupnicima hrvatskog parlamenta i poigrao se njima kao da su uskršnji zečevi, narodu je poručio da je i dalje onaj isti skup jadnih, siromašnih budala, a u političku arenu ubacio je sve kosti koje je želio pa i onu najdražu, koju su opozicija i mediji pohlepno krenuli gristi – tvrdnju da su svi u HDZ-u, a posebno Jadranka Kosor znala sve o njegovim mešetarenjima s Inom. Mo’š mislit što je znala sve?!
Čak da je i znala nešto bitno – u što iskreno sumnjam, a pogotovo sumnjam da je znala što sve sadrži onaj dio ugovora o plinskom biznisu, napose onaj s formulama za izračunavanje cijene plina (jedini dio ugovora s MOL-om s kojeg Vlada nije skinula oznaku tajnosti) i koliko je love za to netko spremio u džepove – to je u ovom trenutku manje važno.
Važno je samo ono što o slučaju Ina/MOL zna Ivo Sanader, a što ne želi podijeliti ni s kim, samo Ivo Sanader zna odgovore na pitanja koja mu nitko nije imao hrabrosti postaviti. Tko je, zašto je, kako i za koliko MOL-u, kad je bio u vlasništvu samo 25 posto plus jedne dionice, dao pravo veta na kapitalne investicije, izbor direktora i prodaju dijelova kompanije? I je li baš od tog posla svoju kolekciju slika nedavno obogatio milijune eura vrijednim Picassom? (Helena Puljiz – Ipress)
