Slamka spasa

Izbori u prosincu 2011. posljednja su slamka (?) spasa Hrvatske u knock downu. Ovaj upitnik u zagradi (?) upisan je zbog toga što vjerojatni pobjednik izbora SDP ne garantira u praktičnom smislu – ništa! U njihovom programu „21“ nema nikakvih radikalnih zahvata ni rezova i to dovodi u sumnju eventualni spas. Stručnjaci, gotovo sigurno, najavljuju bankrot ukoliko nastavimo ovim tempom i stilom vladajuće garniture bez radikalnih zaokreta. Uzimajući u obzir stvarno stanje – više se troši nego što se zarađuje. Hrvatska ima 6 posto kamata na dug, koje ne možemo otplaćivati. Dakle, čak i ako se ne zadužimo ni kune, proizvodnja bi trebala porasti 6 posto više nego prošle godine. A znamo da iduće godine neće biti povećanja proizvodnje”,
Na listi zemalja kojima prijeti bankrot po objavi konzultantske kuće CMA Vision Hrvatska je na visokom 12. mjestu. Na prvom mjestu navedene liste očekivano se našla Grčka sa čak 90,6 posto izgleda za bankrot. Slijede ju Portugal (61,3 posto), Venezuela (58,7 posto), Argentina (53,2 posto), Pakistan (51,8 posto), Ukrajina (46,9 posto)…

SDP i ostale stranke u predizbornu kampanju krenule su relativno mirno, bez ekscesa, no predizborni igrokaz vladajuće HDZ umjesto pristojne komedije – pretvorio se u grotesku. Kompletna Vlada tri mjeseca ne radi, ni ne provodi ama baš ništa osim preskupih putovanja po cijeloj Hrvatskoj. Angažiran je kompletan park skupih službenih automobila, helikopter, zrakoplov… Sav taj „rad“ ministara i premijerke svodi se na apsurdna otvaranja raznih manifestacija, izložba, svinjogojstava, branja jabuka, dječjih vrtića, mjesnih odbora, svega i svačega… Glavnu i jedinu ulogu te tragikomične i vrlo skupe farse preuzela je premijerka. I svima nama postavila nerješivo pitanje. Što se to događa s našom perjanicom vodeće stranke HDZ?

Moja supruga ozbiljno me uvjerava da je premijerka Jadranka Kosor poludjela. U početku joj nisam vjerovao iako znam da moja supruga nije sklona lažima. Uvjerio sam se da je i ovaj puta u pravu.
Naša, prilično ugojena Jaca ne iskače više „iz paštete“ nego poskakuje i plješće sama sebi čim uključite „nacionalni“ ali i svaki drugi hrvatski TV program. Ostala vladajuća svita cijelo vrijeme disciplinirano statira u pozadini. Bilo je zaista vruće ljeto, ali oni su se, mirni i šutljivi, znojili u svojim crnim odijelima s kravatama. Sve je podređeno glavnoj glumici koja dominira i paradira scenom. Svaki dan druga scena, drugi kostimić, drugi broš… Sa smiješkom od uha do uha Jaca nas uvjerava da živimo sve bolje i bolje, te da nam jedina opasnost prijeti od pokojnog Josipa Broza Tita i svih njegovih živih i mrtvih partizana.
S obzirom na to da sam se godinama bavio suzbijanjem ovisnosti o drogama (autor sam šest stručnih knjiga o ovisnostima), znam da ovako nesuvislo ponašanje pobuđuje znak za uzbunu. Zabrinuo sam se da je netko našoj premijerki u čaj ili u juhu ubacio tabletu ekstasy-ja ili žličicu speeda. No, kako se sumnjivi igrokaz ponavlja iz dana u dan, iz sata u sat – pobojao sam se da je neki zli diler krišom ušao u banske dvore i našu Jadranku navukao na kokain ili – ne daj Bože – na heroin! A heroinska ovisnost vrlo se teško liječi i to bi za našu budućnost bilo pogubno.
Srećom, suludo koprcanje i neobuzdana veselost Jadranke Kosor nije rezultat ni kokaina ni heroina. Uz uvaženo mišljenje moje supruge da je to najobičnije ludilo, uklopila se i vijest na portalima i u Jutarnjem listu da je Jacin strah od pokojnog Tita i partizana, lažan. Dapače, naša premijerka je od mladih dana obožavala crvenu boju SKJ i partijsku stegu. S objavljene slike njezine partijske knjižice iz 1972. godine, smiješi nam se razdragano lice mlade crnokose drugarice.
Zločesti Internet iz prebogate partijske arhive javnosti nudi detalje o diskusiji drugarice Jadranke Kosor, na sjednici Međuopćinske konferencije Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, održane u Splitu 04. 03. 1986. godine. Drugarica Kosor diskutirala je pod – i više nego zanimljivim naslovom: “Borba Saveza komunista Hrvatske u odnosu na sprječavanje jačanja klera i suzbijanja neprimjerenog ponašanja Katoličke crkve u Hrvatskoj prema omladini i nastojanje njihova povezivanja s emigracijom radi podrivanja temelja SFRJ”
Zanimljiv je i popratni komentar, objavljen povodom izlaganja Jadranke Kosor u Slobodnoj Dalmaciji dan kasnije, 05. 03. 1986. godine. Dotična drugarica je svojim izlaganjem skrenula pozornost sudionika visokog partijskog skupa, te se očekuje skorašnje njezino kooptiranje u Predsjedništvo najvišeg partijskog organa u Republici na predstojećem Kongresu u listopadu ove godine.”
Crnokosa aktivistica upozoravala je na neprimjereno ponašanje Crkve i podrivanje temelja SFRJ, no devedesetih je čini se – doživjela neviđeno preobraćenje. Uzor su joj bili Sveti Augustin, Pavao i car Konstantin, najpoznatiji biblijski preobraćenici, a možda i Marija Magdalena, najprije ne baš poštena – pa onda poštena! Danas sjedokosa Jaca voli stajati u prvome redu na Svetoj Misi, a i cijela se Hrvatska dobro sjeća posjeta pape Benedikta XVl., kada se premijerka neopisivo trudila ostaviti dojam velike vjernice.
Ima toga „koš i još“, ali nevažno je, dobro je da jedno naše jadno i sramotno političko razdoblje odlazi u povijest.

Grčevita predizborna farsa Jadranke Kosor njezin je posljednji javni ples. 2011. je godina agonije organizacije HDZ ogrezle u pljački i kriminalu. Remetinec je pun visokih dužnosnika koji su tu stranku doveli do propasti. Ako se u Hrvatskoj „dogodi“ demokracija i pravna država profunkcionira, Jadranka Kosor također treba završiti u nekom ženskom zatvoru. Potpisala je da su troškovi prošle izborne promidžbe (2005.) bili oko 6 milijuna kuna, a premašili su 12 milijuna. Milijuni kuna pokradeni su od hrvatskog puka. Svi smo masno platili njeno „iskakanje iz paštete“ 2005., nastupe brojnih hrvatskih zvijezda i skupove u kampanji. No, troškovi te kampanje samo su kap u moru u odnosu na milijardske eurske štete koje su premijerka i njezina svita prouzrokovali Hrvatskoj. Dovoljno je spomenuti štetni ugovor (INA) za koji je Sanader pokupio 10 milijuna eura mita („kud Ivo, tud i ja!“). Jadranka je u toj mućki oko ugovora – do grla. Tu su i milijarde pokradene putem državnih poduzeća za koje je najodgovornija osoba – premijerka Vlade.

Vijest iz Ukrajine neminovno upućuje na paralelu s hrvatskom premijerkom: Bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko danas (kolovoza 2011.) je u Kijevu osuđena na maksimalnih sedam godina zatvora zbog potpisivanja štetnih ugovora s ruskim Gazpromom u sferi kupoprodaje zemnog plina. Sud namjerava konfiscirati njezinu imovinu – uključujući i nekretnine – u protuvrijednosti od 186 milijuna dolara, za koliko se tereti da je oštetila državu pri potpisivanju ugovora o transportu i kupovini zemnog plina s ruskim Gazpromom…
HTV je u Dnevniku objavio da se uskoro može očekivati i optužnica protiv HDZ-a pa se čini da bi i predsjednica HDZ-a uskoro mogla istražiteljima pričati o crnim fondovima i o financiranju stranke. “Steže se obruč oko HDZ-a, Kosor će morati na obavijesni razgovor u USKOK”, ustvrdio je Zoran Šprajc pojašnjavajući da će Jaca morati dati iskaz prije podizanja optužnice kao ovlaštena osoba koja zastupa stranku.
Uz ovu karikaturu izborne utrke 2011. treba spomenuti još jednu enigmu: „Zašto oporba, posebice SDP, nema ništa protiv lažnog popisa birača?“ Svi znamo, a zna i sav zainteresirani svijet da birača u Hrvatskoj ima više nego stanovnika – da evidentno postoji 550.000 lažnih glasača!
Razlog tomu može se samo pretpostaviti ili nazrijeti. Možda je to podli dogovor najjačih stranaka? – nije previše važno tko je na vrhu, ostat ćemo svi u Hrvatskom saboru, zajednički ćemo donositi zakone (sebi u korist!) – i dalje sve po starom…
Brojnim aferama zgrožena, pasivna hrvatska javnost tiho očekuje rasplet izbora 4. prosinca 2011. Veliko je pitanje što će se promijeniti – i hoće li se što promijeniti! (saša radović)