Slatka tajna smeća

Vjerujem da je već svima pun kontejner Mirele Holy. I meni je. I nje i njene kuknjave u kojoj su, za njenu glupost, svi više krivi od nje same. Baš zbog toga treba napisati neke stvari.

Mirela Holy opravdava se time da je mail poslala sa stranačke, a ne sa službene adrese. Po čemu je to manje loše? Po tome što je sa stranačkog maila urgirala za ženu stranačkog kolege? S maila stranke koja je trenutno na vlasti?
Kaže ona i da je taj mail bio privatni. Iako je u to vrijeme ona bila ministrica, a direktor HŽ-a bio je i jest direktor HŽ-a. Oboje su na plaći koju im daju porezni obveznici. I oboje odlučuju o sudbinama ljudi koji ih plaćaju. Može li se, u tom slučaju, govoriti o ministrici, koja se predstavlja dobrotvorkom jer želi spasiti ženu svoga stranačkog kolege, kao o privatnoj osobi? Ili kao dobrotvorki, koja sada uvrijeđeno kaže da više nikome neće pomagati. Vjerujem da pod “nikome” mislila na one koji nisu supružnici stranačkih kolega.

Ne može nikako, ne u trenutku dok tisućama drugih radnika HŽ-a prijeti otkaz.

Ono što izaziva dodatnu dozu gađenja reakcija je pojedinih novinara i nevladinih (nisam sasvim siguran u ovu definiciju) udruga. Predstavljati Mirelu Holy kao žrtvu obračuna “moćnih” lobija, degutantno je. Niti ju je netko prisilio da pošalje taj mail, niti je netko drugi kriv za to.
“Argument” koji su koristile neke udruge, a koji kaže “da su i drugi prije nje radili takve, pa i gore stvari, a nisu za to snosili odgovornost” jednostavno je – glup.
Kada bi, napokon, trebala započeti odgovornost onih koje mi plaćamo za njihova (ne)djela? Uvijek će se naći netko tko će reći: pa nije on/a najgori/a, ima i gorih. Uvijek će se naći neka udruga ili novinar koji ima osobne simpatije ili nešto slično prema nekome tko radi sranja.
Korištenje novina ili udruga u obranu tih sranja samo je pokazatelj koliko te novine i te udruge vrijede.

Ali pustimo sada dežurne branitelje svakog sranja koje se dogodi, pustimo njihove priče o “zavjerama moćnih lobija”.

Vratimo se Mireli Holy.
Podnijela je Mirela kaznenu prijavu zbog narušavanja privatnosti, tajnosti ili neke slične smjehurije.
Koje točno privatnosti i koje točno tajnosti?
Ona je, podsjetimo se još jednom, u to vrijeme bila ministrica koju plaćaju građani Hrvatske, mail je stranački, a stranku financiraju također građani Hrvatske. Mail je poslan na adresu direktora HŽ-a, kojeg plaćaju građani Hrvatske, jer je HŽ javna firma, koju financiraju građani Hrvatske.
Ako sve to zbrojimo, kako jedan takav mail može biti privatni? Pogotovo ako se tiče radnih mjesta ljudi koje plaćaju, pogađate, građani Hrvatske.

Zašto sada građani Hrvatske, koji plaćaju i policiju i DORH, moraju gledati kako se njihovi novci troše na istraživanje nečega što tajna ne može nikako biti?
Zato što se radi o uvrijeđenoj, bivšoj, ministrici i stranačkoj vojnikinji?
Kako DORH uopće može postupati po takvoj prijavi, dok u ladicama stoje gomile prijava za političku korupciju? Korupciju koja daje poslove stranačkim ljudima i članovima njihovih obitelji.

Onoga tko je mail proslijedio medijima treba tretirati kao zviždača. Kao onoga tko je javnosti otkrio kako se stranački vojnici bore za svoje kolege. Uvijek na račun onih koji nemaju stranačkih ni rodijačkih veza.
A opet, poznat nam je odnos prema zviždačima u ovoj državi.
Nije li Slavko Linić sudski gonio zviždačicu iz INA-e, Vesnu Balenović? Nije li radnica banke koja je otkrila Tuđmanove račune i time pokazala građanima Hrvatske kakvog lopova i lažova imaju za predsjednika, Ankica Lepej, završila na rubu egzistencije, potpuno zaboravljena od svih?

U ovim krajevima uvijek nastradaju oni koji otkriju istinu. Ovaj put bi trebao nastradati onaj tko je otkrio istinu o Mireli Holy.

Kao šlag na kraju, tvrdnje su Mirele Holy kako su joj “kraljevi smeća” prijetili da će je reciklirati i spaliti. Naravno da Mirela nije rekla koji su to “kraljevi smeća”, niti je protiv njih podnijela kaznenu prijavu. Važnije joj je saznati tko je otkrio njenu glupost i bahatost.
Uostalom, ako ti kraljevi doista i postoje, oni su plod politike koju vodi i SDP. Plod stavljanja u privatne ruke onoga što u privatnim rukama ne bi trebalo biti.
Sopranosi možda jesu fikcija, ali smeće je jedan od glavnih izvora prihoda mafije u mnogim zemljama neoliberalne ekonomije. I to odličnih prihoda.
Htjeli ste takvo društvo, sada ga i imate.

Iako su, po mom skromnom mišljenju, jedini kraljevi smeća u ovoj državi političari i dobar dio novinara. Oni su ti koji nas svakodnevno zatrpavaju ogromnim količinama smrdljivog smeća i za sve to su jako dobro plaćeni.
Oni su ti koji za sve svoje smeće optužuju druge. A ti drugi uvijek su neimenovani. Neki “kraljevi” i “gazde” koje su stvorili upravo ti isti političari. Uz svesrdnu pomoć novinara.

Imenovani, žigosani i osuđeni na bijedu uvijek budu samo oni koji otkriju istinu o tom smeću.

Hiper produkcijom smeća sada se i Mirela Holy pokušava prikazati žrtvom. Uz pomoć već spomenutih novinara i nevladinih udruga i uz pomoć onih koji u tome ne bi nikao smjeli pomagati, MUP-a i DORH-a.

Jedina tajna koja je u ovom slučaju otrivena je ona tajna koju neki ne žele znati. Tajna koja kaže da nema neke velike razlike između HDZ-a i SDP-a.
Tajna koju već odavno znaju svi oni koji nisu politički navijači. Tajna koju im pokušavaju skriti novinari koji žive od pripadnosti nekoj od opcija.
Tajna koja sistematski uništava ovu zemlju i pretvara je ogroman deponij s kojeg se smrad širi uokolo.

Eto, to je ta javna tajna o hrvatskom smeću. Tajna čije otkrivanje pokušavaju spriječiti na sve moguće načine. (Komentar Dana – Petar Ciganović)