Besplatno je sumnjivo

Nije to više nikakva novost. Nije ni iznenađenje. Radimir Čačić je bahata spodoba. Pa ipak, njegove jučerašnje izjave tjeraju čovjeka da se zapita gdje je bila pamet Zoranu Milanoviću, kada je toj spodobi i njegovoj stranci (koja, btw, ne može osvojiti ni 3% glasova) dao praktičnu kontrolu nad vrlo bitnim resorima u vladi. Smatrajte to pitanje retoričkim, jer ta pamet je i tako samo misaona imenica. Ne postoji nužno.

“Postoje studije koje su profesionalne, a postoje i studije koje se rade besplatno. A čim je nešto besplatno, vjerujte mi, meni je jako sumnjivo. There is no such thing as free lunch.” – izvalio je Čačić i, nažalost, ostao živ.
Koristeći staru kapitalističku floskulu o besplatnom ručku, Čačić je samo, još jednom, potvrdio da je obični neoliberal kojega ne interesira baš ništa osim novca. Ako je taj novac tuđi, tim bolje. Slađi je kada pređe u njegov džep.
Na kraju krajeva, pa neće on plaćati “profesionalnu” studiju, platit će je građani Hrvatske, koje Čačić i njemu slični deru već desetljećima.

Ne vjeruje Čačić, a i sumnjivo mu je nešto što je besplatno. Pitam se je li ikada odbio uzeti hranu s bogatih švedskih stolova, a koju nije platio jer smo mu je platili mi. Pitam se zašto onda misli da njegove škole nešto vrijede. Završio ih je u “mraku”, kada su bile besplatne.
Ne može on ni znati da postoje i ljudi koji su spremni neke stvari napraviti besplatno. U interesu svome i društva u kojem žive. Ne može on to razumjeti, jer bi on i guzicu prodao za profit.

Na stranu to što je autor besplatne studije muž osobe za koju je Mirela Holy urgirala kod direktora HŽ-a. Na stranu to što to znači da studija i nije bila besplatna, jer bi se takva kombinacija mogla lako podvesti pod političku korupciju, a na kraju je ministricu koštala i njene fotelje.
To su u ovom trenutku nebitne informacije.

Bitna je informacija da Radimir Čačić pljuje po svakome tko je u životu nešto besplatno napravio. Sve su to sumnjivci. Jalnuški diletanti. Sve su to umjesto njih trebali napraviti profesionalci. Ljudi koji znaju kako se naplaćuje.
Ljudi koji su angažirani kada su prodavani HT i hrvatske banke koje su milijardama sanirali hrvatski građani. Svi ti profesionalci ubrali su na stotine milijuna kuna provizija, a da bi našim sposobnim vlastima savjetovali kome da prodaju ono što su građani Hrvatske stvorili.
Sposobni su voditi državu, a nisu sposobni sami odrediti vrijednost onoga što prodaju. A čak ne rade ni besplatno. Zato, valjda, i nisu sumnjivi kada uništavaju sve oko sebe. Treba se proglasiti stručnjakom i profesionalcem i, voila, novac samo kaplje.
To što si, u stvari, nesposoban kompenzira se dostatnom dozom bahatosti, bezobraznosti i bezočnosti.

Gledajući i čitajući svakodnevno rezultate raznih “istraživanja” koja su radili “profesionalci”, a po nečijoj narudžbi, može se sa stopostotnom sigurnošću reći da su plaćena istraživanja i studije upravo ono što jest sumnjivo. Jer su rezultati istih baš onakvi kakve ih naručitelj želi.
Nisu ludi ti neoliberali, pa neće oni platiti da bi na kraju bili u gubitku. Oni će platiti, a rezultati će biti baš kakvim ih žele. Kada plaćaju novcem poreznih obveznika, još bolje. Ako profesionalna studija kaže da Dubrovnik treba biti potopljen, a da bi Čačićevi energetski kompanjoni ubrali profit, onda Dubrovnik ima biti potopljen.
I neće to spriječiti nitko, pogotovo ne neki besplatnjakovići.

Čačić i nejaka mu stranka su umislili da su oni energetski gurui koji će spasiti Hrvatsku. Iako su u cijeloj priči jedino bitne provizije koje će ubrati.
Zoran Milanović toj je tlapnji dao i težinu prepuštajući kompletnu energetsku politiku u ruke čovjeka koji je toliko bahat i neuračunljiv da ne bi bilo čudo da jednoga dana svi ostanemo bez struje zbog nekog njegovog hira.
Još prije nekoliko godina dovukao je HNS nekoga lobistu iz Amerike, a taj je imao dokazati kako je LNG terminal na Krku super stvar. Problem jer što je taj, izgleda, bio samo na slobodnom vikendu, pušten iz ustanove zatvorenog tipa.
Kako drukčije gledati na onoga kome je Krk idealan za izgradnju kozmodroma?
Kako, uopće, ozbiljno shvatiti takvu osobu?
Ali, taj je čovjek je profesionalac, nije to odradio besplatno, pa samim time nije ni sumnjivo.

Jedino pitanje energetike kojim bi se Čačić smio baviti je limenka Red Bulla.

Popljuvao je Čačić, vrijedi ponoviti, sve one koji su entuzijasti, koji vjeruju da je društvo bolje, poštenije i sretnije, ako svatko da doprinos koji može. Koji vjeruju da nije sve u novcu.
Popljuvao je Čačić, onako kako to svaki dan čini, sve one koji su i u prošlosti gradili ovu državu. Pljunuo je Čačić na čovjeka.
On to može, jer on čovjek nikada nije ni bio. On je samo bezočna spodoba koja juri za novcem. Ako usput koga i zgazi, ubije, nije bitno. Možda se nađe neki profesionalac koji će reći da je bilo sve kako on kaže. Nagrada slijedi.
Onakav profesionalac kakve možemo pronaći u našim medijima koji Čačića uzdižu u nebo, kao hipersposobnog. Onakav koji će za siću napisati sve što se naruči. Profesionalno.

Nitko se od novinara nije jučer sjetio upitati Čačića kako to da mu nije sumnjivo što Ankica Mamić besplatno radi na njegovoj “medijskoj slici”? Ili je, možda, besplatno poželjno kada je u njegovom interesu?

Nije čudno ništa što Čačić kaže. Čudno je što nitko nije zatražio njegovu psihijatrijsku procjenu. Profesionalnu.

Trebamo li se čuditi kada nam jednoga dana Čačić i njemu slični kažu da više nema besplatnog školovanja, jer je to sumnjivo. Trebamo li se čuditi kada kažu da nema više javnog zdravstva, jer je to “besplatno”,a samim time i sumnjivo. Iako ni jedno ni drugo nije besplatno, jer to financiraju građani Hrvatske. Ali je sumnjivo, jer mogli bi neki profesionalci tu još ponešto i zaraditi.
Trebamo li se čuditi tome što nas svaki dan vrijeđaju on i njemu slični?
Ili je to dobro, jer nas vrijeđaju profesionalno, a ne besplatno?

Možda Čačić nije čuo za onu da su najbolje stvari u životu besplatne. Jer da je čuo, onda ne bi kupio komad zemlje za koji je znao da je nužan za dovršetak ceste do novoizgrađenog trajektnog pristaništa i ucjenjivao državu čiji mu porezni obveznici daju plaću već duže vrijeme.
Za njega je dobro samo ono što se plati. Ako se njemu plati, još je i bolje.

There is no such thing as free lunch, rekao je Čačić.
I možete biti sigurni da vam, makar crkavali od gladi, ne bi dao jesti besplatno.

Jer besplatno je sumnjivo. U što bi u tom slučaju trebalo i vjerovati. Takav bi vas i otrovao, samo ako je u njegovom interesu. Otrovao bi vas profesionalno.

Napomena autora: Ovaj tekst je pisan besplatno i kao takav je sumnjiv. (Komentar Dana – Petar Ciganović)