Slavenski jezici, poznati i kao slavonski jezici, čine veliku skupinu indoeuropskih jezika koje govore slavenski narodi i njihovi potomci diljem Europe i svijeta. Ovi jezici vuku svoje porijeklo iz zajedničkog pretka – praslavenskog jezika, koji se govorio tijekom ranoga srednjeg vijeka. Praslavenski jezik, pak, potječe iz još starijeg proto-baltičko-slavenskog jezika, što ga povezuje s baltičkim jezicima poput litavskog i latvijskog.
Tri glavne grupe slavenskih jezika
Slavenski jezici obično se dijele u tri velike podskupine:
- Zapadni slavenski jezici – uključuju češki, slovački, poljski i sorbski
- Istočni slavenski jezici – obuhvaćaju ruski, ukrajinski i bjeloruski
- Južni slavenski jezici – uključuju hrvatski, srpski, slovenski, bosanski, makedonski i bugarski
Ukupno postoji više od 20 slavenskih jezika, a mnogi od njih imaju i svoje varijante, narječja i standardizirane oblike.
Geografska rasprostranjenost
Danas su slavenski jezici rasprostranjeni u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi, kao i u velikim dijelovima Azije – od zapadne Sibira do ruskog Dalekog istoka. Najveći broj govornika imaju ruski, poljski i ukrajinski, ali svi slavenski jezici zajedno čine najbrojniju etnolingvističku skupinu u Europi.
Slavenski jezici u dijaspori
Osim u zemljama u kojima su službeni ili dominantni jezici, slavenske jezike govore i brojne manjinske zajednice diljem svijeta – u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj, Australiji, kao i u mnogim drugim državama u koje su se slavenski narodi iseljavali tijekom proteklih stoljeća.
Broj govornika
Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, procjenjuje se da je slavenskim jezicima govorilo oko 315 milijuna ljudi. Time slavenski jezici ne samo da imaju značajnu ulogu u europskoj kulturnoj i jezičnoj slici, već čine i jednu od najvažnijih jezičnih grupa svijeta.
