Percepcija je čudna pojavnost. Java percipirana kao san može rezultirati neobičnim susretima. Isto tako u Rijeci na javi doživljavate ono što ne možete zamisliti niti u najluđim snovima. I uvijek su za to zaduženi neki likovi. Ukoliko pustimo po strani katastrofalne umjetničke razine produkcija koje su pod dirigentskom palicom intendanture Nade Matošević Orešković ugledale svjetlo dana, a iole korektna umjetnička djela su se svela na puste snove, ostaje nam čitavo polje omeđeno zakonskim okvirima koji se perciptivno tumače kako kome i kada odgovara.
Intendantica riječkog HNK tako je posljednju demonstraciju zakonskih odredbi učinila eliminacijom Staše Zurovca s mjesta ravnatelja baleta. Držala se i zakona kada je kaznila djelatnice Tanju Smoje, Jelenu Lopatić i Andreju Blagojević koje su sudjelovale u aktivističkom performansu Neraskidive niti – radnice u kulturi za tekstilne radnice u kojem se se umjetnice solidarizirale s izrabljivanim i nezaposlenim bivšim radnicama tvornice Kamensko. Intendantica je bila mišljenja da se radi o samopromociji na grbači radnica Kamenskog. Tiho je pao i Žarko Radić s mjesta ravnatelja Hrvatske drame. Mani Gotovac izigrana je odmah na početku mandata.
U umjetničko polje u ulici Verdija uvukao se strah. Djelatnici se boje javno nastupati. Neki su snosili posljedice učlanjivanjem u Facebook grupu koja izražava negativne stavove spram riječkog HNK. U anonimnim pismima javnosti izvire strava i trnci, a potom je potpuno svejedno drži li osoba u desnoj ruci kožnu rukavicu s metalnim produžetcima ili dirigentski štapić. Tako u pismu glumaca drame HNK Ivana pl. Zajca iz rujna-listopada 2009. stoji: Ljudi žive u strahu od odmazde, a u takvim uvjetima, umjetnost baš ne cvjeta. Od dolaska Nade Matošević na mjesto intendantice događa se tragedija, u repertoarskom i svakom drugom smislu, što je uzrokovalo ogromno nezadovoljstvo u teatru.
Korijeni zakonitosti i kvalitativnog umjetničkog rada sežu u doba kada je današnja intendantica bila ravnateljica Opere riječkog HNK. Tako u zapisniku sa sastanka Kulturnoga vijeća za glazbenu i glazbenu-scensku djelatnost Grada Rijeke od 30. listopada 2006. stoji: Općenito, vodi se politika istih naslova, što dovodi do multiplikacije opere, do pada kvalitete pjevača i konačno propasti Opere, ne postoji kontinuitet izvođenja. (…) Zadnja smo Opera u Hrvatskoj po broju predstava i premijera. Kazalište nije privatno kazalište, već pripada gradu, publici i moralni je čin kako će se sastaviti program sezone. (…) Postoji moralni aspekt javne težine. Tosca nije premijera, Ero s onoga svijeta također. (…) Nemamo niti koncertnu sezonu, a Opera je u agoniji. (…) dolazi do atrofije opere, a Balet godišnje broji svega petnaestak izvedbi (…) program nije vrijedan niti komentara (…) ovaj model, isparalizirani mastodont, više ne djeluje u suvremenom društvu, izmišljen je u 19. stoljeću. (…) programi se preklapaju.
U međuvremenu, Nada Matošević Orešković postaje intendantica te svoje vještine proširuje na cijeli HNK. U zapisniku sa sjednice održane 29. listopada 2007. Kulturnoga vijeća za scensku djelatnost Grada Rijeke nalazimo informacije: Prijava naslova Hrvatske drame je bez pravih argumenata i nedovoljno stručno obrazložena. (…) Predlaže se žurno rješavanje kadrovskoga čela glavne kazališne grane kako bi se što prije definirala i koncepcija i repertoarna politika Hrvatske drame HNK. Ovako program sliči repertoarnom kaosu. Organizacijsko osipanje Hrvatske drame dokazalo se još jednom prilikom posljednjeg nastupa predstave Ničiji sin u Zagrebu. Predstava je bila ispod svake dopustive razine od dobrih vibracija na premijeri…
Međutim, u istome zapisniku vidimo i neke informacije koje dotiču i samu regulativu: ima grešaka kod zbrajanja troškova – za neke se predstave pojavljuju dva put. (…) Autorska naknada za mladu talijansku redateljicu S. Simiglagliu (…) iznosi 13.000,00 €. (…) Program Riječkih ljetnih noći je preskup u odnosu na ponuđeni koncept. (…) Postoji još jedno etičko pitanje: G. Prohić je na mjestu v.d. ravnatelja Opere, a u istom kazalištu u slijedećoj sezoni režira tri opere i jednu dramsku predstavu i to za jednak iznos kao i gostujući redatelji!
Ozren Prohić, kao i sama Nada Matošević Orešković (kao i neki drugi djelatnici) su radili i van riječkoga HNK te su dobivali dozvole, iste one koje su uskraćivane Staši Zurovcu.
Kako bi zamaglila nekvalitetu, intendantica je lažirala podatke o broju gledatelja kao i sve pokazatelje sezone. To pokazuje analiza koja se temelji na samim izjavama Nade Matošević Orešković tijekom godina, a detalje možete pogledati u tekstu Lažiranje podataka uz značajan pad zanimanja za riječki HNK.
S vremena na vrijeme nije bilo problema u kršenju Zakona o radu. Pa se u mnogo profesionalnih (plaćenih) predstava sudjelovala i djeca iako članak 62. stavak 2 i 3. glase:
(2) Za malodobnike zaposlene izvan industrije rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radnom.
(3) Zabranjen je noćni rad malodobnika, osim ako je takav rad prijeko potreban zbog više sile.
Neke od predstava u kojima smo imali prilike gledati djecu, a za koje ne vjerujem da je viša sila, jesu famozna Tosca, potom Večeras improviziramo i kvazipatetična Madama Butterfly, a u Lizistrati je malodobno dijete pored svega glumilo među mnogobrojnim falusima. Za intendanticu je kasnije isključivi argument bio da djeca nisu bila plaćena! No, da je Nadi Matošević Orešković stalo do etike i morala kazuje i činjenica kako je u Hotelijersko-turističkoj školi u Opatiji zaposlena sestra intendantice, dok je u riječkom HNK-u usporedno posao dobila kćer ravnateljice iste škole. Detalji u tekstu Riječka kulturna scena – neke činjenice i neka pitanja.
Da je sve usuglašeno sa zakonom zasigurno govori i pravomoćna presuda Županijskog suda u Rijeci prema kojoj je HNK dužan povrh mjesečne razlike plaća (136.371,01 kn), kamata na iste te parničnie troškove uplatiti i sve doprinose od 09. listopada 1992. nezakonito otpuštenoj balerini Marini Grgurić. Detalji u tekstu HNK izgubio presudu – porezni obveznici ponovno plaćaju.
I baš kad bi pomislili da je horor dosegao vrhunac shvatite da ćete budni sanjati i da će se užas i jeza preliti iz sna, a da rješenje ne predstavlja niti bijeg u susret s Freddyjem. Za očekivati je da ćete moći znati gdje su se i kako potrošili cca 45.000.000,00 kn koje godišnje guta ova kuća. Kada zatražite detaljne financijske izvještaje za svaki pojedini projekt u mandatu Nade Matošević Orešković, premijeru i reprizu, shvatite kako te podatke ne možete dobiti jer takvi izvještaji NE POSTOJE!!! Iako HNK, kao i sva ostala javna kazališta kod nas još uvijek ne funkcioniraju po principu projektnog planiranja i izvještavanja, stravično je i užasno kako se do takve informacije ne može doći. A postoji i nekoliko razloga.
Prvo, postavlja se pitanje da li HNK koji je sufinanciran iz sredstava Javnih potreba u kulturi Grada Rijeke potpisuje isti ugovor o sufinanciranju kao i svi ostali korisnici? Dva su moguća odgovora. Ako ne potpisuje, onda su svi ostali korisnici u startu diskriminirani i za vjerovat je da taj odgovor ne stoji. Druga mogućnost jeste da potpisuje. Ako je tomu tako, prema odredbama ugovora korisnik je dužan podnijeti financijsko izvješće o projektu. Ukoliko se izvješće ne podnese isti korisnik nema formalne uvjete za prijavljivanje iduće godine pa mu se ne mogu isplatiti sredstva. Prošle su godine mnogi projekti odbijeni u razmatranju jer nisu zadovoljili formalne uvjete. Više u tekstu „Poduzetništvo“ u kulturi na primjeru Odjela za kulturu Grada Rijeke. Kako je moguće da je HNK dobivao sve ove godine sredstva, a da nije načinio programska izvješća, već samo klasične kvartalne izvještaje?
Drugo, ako takvi izvještaji i ne postoje, zašto se ne može doći do informacije? Zašto se krši pravo na pristup informacijama? Valjda postoje knjige ulaznih i izlaznih računa gdje se mogu ekstrahirati podaci po određenim kriterijima? Pa se može vidjeti koliko je sredstava utrošeno za pojedinu scenografiju, kostimografiju i sl. Ili se možda nešto skriva? Možda se ne želi pokazati koliki su pojedini honorari? Pa, samo ako pogledamo spomenuti zapisnik iz 2007. ispada da je mlada redateljica plaćena 13.000,00 € ili oko 100.000,00 kn. A koliko su onda plaćeni stariji i iskusniji u umjetnosti? Ako je Ozren Prohić plaćen barem kao mlada redateljica onda je barem za tri opere i jednu dramsku predstavu dobio 400.000,00 kn samo jedne godine samo u riječkom HNK pored svih svojih ostalih poslova!!!
A da strava bude potpuna i da sve ostane samo u domeni pustih snova ili da je sve u 16 govori i činjenica kako se radi na Korzu 16 u Odjelu za kulturu. Jedno od mnogih pitanja jest i što radi 29 djelatnika Odjela koji su plaćeni oko 3.200.000,00 kn brutto godišnje (ili 74% ukupnih Javnih potreba u kulturi iduće godine)? Očigledno im je već 7 godina promakao detalj kako HNK nije dostavio programska izvješća. I očito nikoga nije bilo briga da se isto načini. Ili je nekome odgovaralo da istih izvještaja nema?
I dok se stvarnosti sna i jave isprepliću, pitanje odgovornosti je još uvijek fikcija, dok stalno vraćanje monstruma, iz epizode u epizodu, postaje uhodana stvarnost. (Zvonimir Peranić, Dayline.info)
lDa li građani ovog grada znaju što je to negativna selekcija ljudi u društvu. Pa ovaj grad je ogledalo takve negativne selekcije ljudi u društvu. Od mjesne zajednice do kulture. U svim segmentima društva imati svoje ljude. To je osnov vladanja društvom. Rijeka je zadnji bastion uz Istru jednoumlja. I dok u Istri Istrijani zahvaljujući svom radu žive kako tako, to u Rijeci nije ni blizu tako.Nesposobno političko vodstvo potpuno otuđeno od života gleda samo interese svoje i one koje oni opslužuju.
U vecini medija se govori o Zurovcu koji je dobio otkaz, o strahu i tiraniji Matosevicke u HNK. Pisu se cijele plahte analiza, ali nigdje, a ma bas nigdje nisam vidio sto o tome ima reci sama Matosevicka? Ne zeli ili joj ne daju? Koliko sam upoznat trazila je da da intervju za Novi list, ali ovi sute. Je’l to novinarstvo? Po nekome tko radi i u kazaliste uveo red, rad i disciplinu se pljuje, a ona sam nema priliku reci svoju stranu price. Tko zna, mozda bas Rijeka danas bude prvi portal koji ce se pokazat profeisonalnim, a ne samo kao oglasna ploca Statisticara (koji bi ocajnicki htio biti Intendandt).