Kakvo predivno iznenađenje dolazi u obliku filma Igora Bezinovića, koji donosi priču o šesnaest mjeseci D’Annunzijeve okupacije Rijeke, odnosno pokušaju talijanskog pjesnika da grad prisvoji (i učini ga talijanskim, pa čak i fašističkim), piše talijanski filmski kritičar Federico Gironi za portal comingsoon.it. Bezinović, redatelj rođen upravo u Rijeci, donosi priču na način koji je zabavan, originalan i drzak, spajajući dokumentarni pristup s kreativnim i ironičnim elementima.
Povijest ispričana s dozom humora i igre
Dok sam gledao Fiume o Morte!, često sam se prisjećao dokumentaraca Mariana Llinása. Naravno, Bezinović nije na istoj razini, ali je teško reći je li namjerno ili slučajno pokušao oponašati njegov pristup – kreativan, osoban, ispunjen lakoćom i ironijom.
Kao što naslov sugerira, Fiume o Morte! bavi se poznatom fijumanskom pustolovinom, odnosno okupacijom grada koju je između rujna 1919. i prosinca 1920. predvodio pjesnik i vojni avanturist Gabriele D’Annunzio, sa skupinom vojnika, grenadira i legionara.
Film započinje zanimljivim uličnim anketama u kojima Bezinović pita prolaznike u Rijeci što znaju o D’Annunziju. Odgovori se uglavnom dijele u dvije skupine: “Ništa” ili “Bio je fašist”. Potom izabire nekoliko svojih sugrađana i pita ih žele li glumiti D’Annunzija ili njegove vojnike u filmu – koji je, naravno, sam dokumentarac.
Od tog trenutka, Fiume o Morte! postaje detaljna rekonstrukcija povijesnih događaja. Stanovnici Rijeke čitaju pripremljeni tekst u ulozi naratora, pri čemu govore fijumanskim dijalektom (koji je praktički talijanski), dok se na ekranu prikazuju povijesne fotografije i autentične snimke koje je sam D’Annunzio dao snimiti. Uz to, Bezinović i njegova ekipa scenski rekonstruiraju te iste prizore, ali na način koji je sve samo ne klasičan – s dozom igre i parodije.
Zabavan film s ozbiljnom porukom
Atmosfera filma je razigrana i drska. Fiume o Morte! sigurno je bilo zabavno snimati, iako ne nužno i lako. Gledateljima je, pak, lako i ugodno za gledanje. Bezinović pokazuje izvrsnu filmsku intuiciju, istovremeno bilježeći detalje, arhitekturu i atmosferu Rijeke, dok se istovremeno ne libi poigravati sa samim povijesnim narativom.
Kombinacija precizne rekonstrukcije povijesnih činjenica, uključujući fotografije, pisma, govore i tekstove D’Annunzija, te lepršavog, gotovo komičnog pristupa, pokazuje kako se ozbiljne teme mogu obraditi s lakoćom, bez da ih se time umanjuje – naprotiv, mogu postati univerzalnije i dostupnije široj publici.
Satira fašizma i identitetska priča o Rijeci
Film nije samo zabavna povijesna lekcija, već i suptilna satira. Kroz razigrane scene i improvizirane izvedbe likova, D’Annunzio u filmu poprima više lica, a sama priča se polako pretvara u karikiranu dekonstrukciju fašističke ideologije, ne samo one iz prošlosti, nego i njezinih modernih inačica.
No, Fiume o Morte! nije samo kritika prošlih vremena – on je ponosna priča o identitetu Rijeke. Grad s kompleksnom i turbulentnom poviješću, koji je kroz stoljeća bio pod različitim vladavinama, ali je uvijek zadržao svoj specifičan karakter i otvorenost prema svijetu.
Upravo ta mješavina povijesnih elemenata i suvremenog duha čini ovaj dokumentarac jedinstvenim filmskim iskustvom. Rijeka, koja je nekada sanjala da bude nezavisni grad-država, ovim filmom pokazuje kako nije izgubila svoj identitet, već ga uspješno reinterpretira kroz humor, kreativnost i ironiju, zaključuje Girone.
