Ponekad je život najteži kad to najmanje očekujemo – i u tim trenucima pronalazimo ono najdragocjenije: prijateljstvo, podršku i nadu. Danijela Ćuk je s nama podijelila priču Maure Zorić kako bi zajedno pružile snagu i svjetlo onima koji se suočavaju s najtežim izazovima.
Dragi ljudi!
Želim s vama podijeliti svoju priču o jednom posebnom prijateljstvu koje za mene, osim prijateljstva, ima i dublji terapeutski značaj.
Zovem se Maura Zorić, Riječanka sam i živim u Rijeci. Prije tri godine dijagnosticiran mi je tumor na mozgu – dijagnoza za koju nitko u životu ne želi čuti, a kamoli se s njom boriti. Ali život te ne pita želiš li ili ne želiš, već ti samo nametne, a na tebi je kako ćeš se s tim nositi.
Prošla sam dvije operacije i moj život se preko noći okrenuo naglavačke. Operacije su uspješno prošle, a onda dolazi, po meni, najteži dio – oporavak. Medicina i vrhunski doktori učinili su svoj dio posla i zahvalna sam im na tome. No, oporavak je za mene bio najteži. Imala sam bezbroj pitanja, a odgovora jako malo ili pitanja bez odgovora. Puno nalaza, lijekova… a sve ostalo je na meni.
Podrška koja ti je jako potrebna u tim trenucima s jedne strane postoji, a s druge nemaš. Nisam baš ljubitelj interneta, ali sam počela istraživati kako bih došla do više informacija. Kako je vrijeme prolazilo, svaki sam dan dobivala sve više informacija i saznanja. Počela sam više čitati literaturu kako bih pomogla samoj sebi jer sam znala da je ovo posljedica, a da uzrok – kojeg treba ukloniti – leži u meni, u mom načinu života, načinu razmišljanja i uvjerenjima koja sam stekla kroz život.
Kako u Rijeci ne postoji udruga za takvu vrstu bolesti, preostalo mi je jedino pokucati na vrata Udruge Nada jer mi je osjećaj govorio da ću tu dobiti još više spoznaja i odgovore na moja pitanja. Nisam pogriješila jer sam došla na pravo mjesto.
Dani, mjeseci i godina su prošli dok jednog dana nisam dobila obavijest od Udruge Nada da će se održati promocija knjige „Žene lavice“ Danijele Ćuk. Kako sam ja veliki ljubitelj knjiga i čitanja, odazvala sam se pozivu i druženju. Danas ponosno mogu reći veliko hvala predsjednici Ivani Lohinski što je omogućila ovo predivno druženje s međunarodnom pjesnikinjom Danijelom Ćuk.
Zahvaljujem predsjednici Udruge Nada koja je prepoznala kako poezija može pomoći i biti velika podrška u borbi koju žene vode s rakom. Ta vrsta terapije zove se biblioterapija – terapija kroz čitanje i pisanje. Zašto pisanje? Svaka je osoba posebna i svatko svoje emocije ne može izraziti riječima, već pisanjem. To je bio i moj slučaj. Godinama sam zadržavala emocije, nezadovoljstva, životne situacije u sebi. Posljedica je bolest – nažalost, najčešće teški oblici raka dojki, maternice i razni tumori.
Danijela Ćuk je divna osoba, velikog srca i velika humanitarka. Njezino veliko srce želi svakome pomoći i uvijek daje podršku. Tako smo se upoznale i sprijateljile. Ja sam svoje emocije počela pisati kao pjesme. Tako su nastale moje pjesme koje svaki dan pišem i objavljujem. Grupa SNAGA POEZIJA nastala je upravo da se pomogne svima izražavati se pisanjem poezije. I ja sam dio te divne pjesničke grupe. Tu sam stekla nova prijateljstva.
Danijela piše pjesme koje su svima podrška. Meni osobno poezija je puno pomogla u oslobađanju svojih emocija. Na taj način ne samo da pomažem sebi, već i drugima koji, čitajući, pronalaze sebe. Ostavlja se trag na papiru za buduće generacije.
Moja poruka je: stavite svoje emocije na prvo mjesto – popravit ćete sebe i svijet oko sebe.
Maura Zorić
Rijeka, 30. 5. 2025.
