Trošelj: Ako sam ja znao da će prodaja potraživanja PBZ-u oštetiti gradski proračun, morao je znati i Vojko Obersnel

Na reagiranje gradonačelnika Vojka Obersnela, vezano uz slučaj Brodomaterijal odgovorio je bivši direktor te tvrtke Frane Trošelj koji preko deset godina pokušava istjerati pravdu u stečajnom postupku ovog bivšeg riječkog gospodarskog diva:

Gradonačelnik Rijeke V. Obersnel u svojoj reakciji na moje otvoreno pismo od 2. veljače ove godine upućeno predsjedniku Trgovačkog suda u Rijeci ( kojeg sam i njemu dostavio na znanje ), opetovano iznosi neistine. On tvrdi da ja podastirem informacije kojima se javnosti „pruža“ potpuno iskrivljena slika stanja u stečajnom postupku Brodomaterijala d.d i neosnovano prozivam Grad Rijeku i njega kao gradonačelnika da je prodajom potraživanja Grada Rijeke u stečajnom postupku Privrednoj banci Zagreb d.d. oštetio proračun Grada Rijeke za iznos zatezne kamate koji će u stečajnom postupku pripasti Privrednoj banci. Gradonačelnik tvrdi da uz navedeno imputiram Gradu Rijeci i odgovornost za odugovlačenje stečaja, iako sam, navodno, jako dobro upoznat da su tijekom stečaja pokrenuti brojni sudski postupci čije rješavanje u velikom dijelu utječe na tijek i trajanje stečajnog postupka.

Frane Trošelj

Neosporna je činjenica, što priznaje i gradonačelnik, da je Grad Rijeka prodao potraživanje privrednoj banci uz eskonto od 5 posto, a da je neposredno nakon toga Privredna banka naplatila svoja potraživanja.

Gradonačelnik je to morao znati jer je imao predstavnika, gospođu Željku Marković, u odboru vjerovnika Brodomaterijala. Na koncu, ako sam ja to znao, zdrava pamet nam poručuje da je to zasigurno znala i gospođa Marković, a samim time i gospodin gradonačelnik. Već tada je, posve nepotrebno, za nekoliko milijuna kuna oštećen proračun Grada Rijeke.

Vojko Obersnel

Trenutačna imovina Brodomaterijala daje garanciju da će Privredna banka kao kupac gradskog stečajnog potraživanja sasvim sigurno naplatiti zateznu kamatu. Trenutačna imovina je 12 600 000 kuna na žiro računu, 27 000 kvadratnih metara atraktivne imovine u industrijskoj zoni Kukuljanovo, 680 metara kvadratnih uredskog prostora u ulici A. Barca u Rijeci, 282 kvadratna metra poslovnog prostora u robnoj kući Krk, 145 metara kvadratnih uredskog prostora u Puli, te 682 metra kvadratna u Savskoj ulici u Zagrebu.

Potrebno je naglasiti da su ukupne obveze prema vjerovnicima oko 8 milijuna kuna i da stečajni postupak treba odmah riješiti i završiti ga. Dakle, na žiro računu ostaje 4 600 000 milijuna kuna i gore navedene nekretnine.

Obavještavam gospodina gradonačelnika da sam prije nekoliko dana, točnije 8. veljače ove godine uputio podnesak stečajnoj sutkinji Brodomaterijala, gospođi Ljiljani Ugrin, kojim tražim da se izvrši isplata vjerovnicima i završi stečajni postupak. Nakon podmirenja vjerovnika postavlja se pitanje kome će pripasti sadašnja imovina od oko 50 milijuna kuna? Privrednoj i Zagrebačkoj banci ili dioničkom društvu, odnosno republici Hrvatskoj kao 76,1 postotnom dioničaru?

Ja sam dioničar, moja je obveza štititi svoju dionicu, neću odustati i koristiti ću sve mehanizme pravne države u cilju da se vrijednost moje dionice ne utopi u krupnom kapitalu privatnih banaka.

Ukoliko uspijem u nastojanjima cilj kojih je ostanak imovine u rukama dioničkog društva, odnosno države kao većinskog vlasnika, to neće značiti da nije oštećen proračun grada Rijeke. Drugim riječima, to ni u kojem slučaju ne amnestira grad Rijeku od sklapanja štetnog ugovora. U ovim teškim vremenima, meni je kao građaninu grada Rijeke važno da imovina ostane u rukama grada ili države.

U mom otvorenom pismu nigdje ne sporim da je grad Rijeka nezakonito prodao PBZ – u svoja potraživanja. To nije nikakva novost. Svatko tko ima novca može kupovati potraživanja. I ja sam koristio „ šprancu „ grada Rijeke i kupio od vjerovnika Mladena Štica 1000 kuna, a mogao sam i više, ali nisam, jer mi cilj nije bio zarađivati novac kao što je napravila Privredna banka…

Grad Rijeka je, na isti način, mogao, ukoliko ima novca, kupiti potraživanja Zagrebačke banke i umjesto nje, uprihodivati kamate.

Što će biti sa Brodomaterijalom d.d. odlučiti će uskoro Trgovački sud u Rijeci… Bila bi velika šteta da se Brodomaterijal likvidira i nestane iz sudskog registra Trgovačkog suda.

Ako se to dogodi, biti će na duši bivšeg gradonačelnika gospodina Slavka Linića koji je iz nerazumljivih razloga u srpnju 1999. pokrenuo stečajni postupak da bi naplatio komunalnu naknadu grada Rijeke. Brodomaterijal će biti na duši i Trgovačkom sudu u Rijeci jer je nepotrebno odugovlačio stečajni postupak, a za to nije bilo nikakvog objektivnog razloga. U sudskom spisu Brodomaterijala postoji izvješće bivše stečajne upraviteljice gospođe Benke Turina u kojem stoji da nema nikakve zapreke brzom unovčenju nekretnina ukoliko se, eventualno, ne napravi preustroj i ne spasi tvrtka. U istom izvješću stoji i to da će vjerovnici na idućoj skupštini odlučiti da li će Brodomaterijal biti spašen…

Međutim, novi stečajni upravitelj i stečajni sudac tu skupštinu nisu sazvali 8 godina. Time su u putpunosti onemogućili odluku o eventualnom preustroju i spašavanju tvrtke.

Na kraju, poručujem gradonačelniku Obersnelu da on nije glasnogovornik riječkog Trgovačkog suda i da nema razloga opravdavati dugotrajnost stečajnog postupka sudskim sporovima koji su još aktivni. O tome će se uskoro morati očitovati predsjednik Trgovačkog suda u Rijeci, gospodin Kurobasa, jer ga je, povodom mog otvorenog pisma zadužio predsjednik Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, zaključuje Trošelj svoj odgovor gradonačelniku uz pozdrav svim malim dioničarima Brodomaterijala i poziv da nastave zajedničku borbu.