Europsko prvenstvo u vaterpolu 2026. u Beogradu moglo bi donijeti novu sportsku kulminaciju hrvatsko-srpskog rivalstva, ali riječi hrvatskog izbornika Ivica Tucak taj odnos stavljaju u posve drukčiji kontekst. Za njega, barem izvan bazena, nacionalne etikete prestaju biti važne.
Govoreći o dugogodišnjem suparniku i prijatelju Dejan Savić, Tucak je poručio kako ih ne definira pripadnost naciji, nego međusobno poštovanje i zajednički sportski kod.
„On za mene nije Srbin, niti sam ja za njega Hrvat, da ne koristim one teže izraze koji se, nažalost, znaju čuti“, istaknuo je Tucak za Sportske novosti, jasno se distancirajući od retorike koja sport često pokušava pretvoriti u nešto drugo.
Rivalstvo u bazenu, poštovanje izvan njega
Hrvatsko-srpski vaterpolski dvoboji desetljećima nose naboj velikih utakmica, ali Tucak naglašava da rivalstvo ne mora isključivati ljudskost. Dejana Savića opisuje kao vrhunskog sportaša i osobu s kojom se može razgovarati o svemu – od sporta do života.
Za njega je upravo to smisao sporta: nadmetanje na najvišoj razini, ali i sposobnost da se nakon utakmice pruži ruka, čestita protivniku i pokaže poštovanje bez obzira na ishod.
Lekcija iz Pariza
Osvrnuvši se na olimpijsko finale u Parizu, Tucak je bio jednako otvoren. Odbacio je teze o favoritima i priznao da je Hrvatska u toj utakmici psihološki podbacila.
Srbija je, kako kaže, bila mirnija i konkretnija, a takve utakmice ne opraštaju ni najmanju slabost. Upravo zato porazi u finalima ostavljaju snažan trag, ali i nose vrijedne lekcije za budućnost.
Beograd 2026. – nova prilika, ista filozofija
Kad je riječ o mogućem novom finalu na Europskom prvenstvu u Beogradu, Tucak ne gleda unaprijed. Fokus je na putu do medalja, a ne na imenima protivnika.
Ako se Hrvatska i Srbija ponovno nađu u borbi za zlato, poruka je jasna: neka pobijedi bolji. Rivalstvo će ostati, ali bez mržnje – jer, kako poručuje hrvatski izbornik, sport mora spajati ljude, a ne ih razdvajati.
