Kako je pala noć, odjednom je u središte grada pristigao ogroman broj civila. Dio njih s lopatama. Oko tisuću i pol ljudi samo je pitalo – kako možemo pomoći? Ulicama je lutalo domaće stanovništvo, vojska, civilna zaštita, prenosi Jutarnji list.
– Gdje da idem? Da idemo kod one kuće? Bili smo tamo, poslali su me ovamo.
– Idemo u onu ulicu. Ma, mene je policija od tamo vratila.
Govorili su nervozni i već umorni, uglavnom mladi civili. Oni su željeli pomoći, ali ih nitko nije znao organizirati. Sve to vrijeme jedinom cestom kojom se ulazi u grad pristizale su kolone novih kamiona, građevinskih strojeva, a nitko im nije znao reći gdje treba ići. Sve je prijetilo potpunim raspadom sistema.
No, u posljednji tren to su spriječili policija i Civilna zaštita. Preraspodijelili su ljude, organizirali ih, dio poslali kućama. Strojevi su odradili svoje.
Kod robne kuće proradila je i pučka kuhinja i punkt Crvenog križa. Ljudi su donosili odjeću, obuću, a najviše su se tražile deke. Organizirana je dostava hrane i odjeće stanovništvu u okolnim selima.
