Home Kolumne Ususret izborima u Rijeci: Mit o racionalnom biraču

Ususret izborima u Rijeci: Mit o racionalnom biraču

709
1

Vec je proslo gotovo dvadeset godina otkako je u Hrvatskoj uveden jedan od bitnih temelja demokracije: izbori – odnosno biranje nosilaca politickih vlasti po slobodnoj volji i izboru pojedinca – gradjanina. Pa ipak, cini se kao da prevladava opcenito nezadovoljstvo s dosada dostignutom razinom demokracije. Od svakih od do sada odrzanih izbora gradjani su imali, barem deklarativno, ocekivanja u spremnost i volju politicara i stranaka da djeluju u opcem interesu koji bi rezultirao boljitkom za sve nas. Ali su se takodjer poslije svakih izbora osjecali izigrani, prevareni i gotovo napusteni od tih istih u koje su vjerovali. Sa svakim nadalje odrzanim izborima, postotak odaziva biraca se smanjivao. To, medjutim, nije samo nasa specificnost. Koji je razlog svemu tome? Da li su za sve krivi “pokvareni” politicari ili ima i nesto drugo u igri?

Rezultati istrazivanja i analiza u zemljama razvijenih demokratskih drustava pokazali su da demokracija daje mnogo manje od onog sto ona obicno obeca i da ne uspijeva zato sto cini upravo ono sto biraci od nje i zele. Demokratski izbor, odnosno “tiranija vecine”, ne znaci da se automatski radi o najboljoj opciji.

Neuspjeh demokracije doista je na djelu a za to je kriv onaj dio javnosti kojeg nazivamo biracko tijelo. Empirijska istrazivanja dokazala su kako su uzrok neuspjeha demokracije nedostatak mudrosti sirih masa te iracionalnost, neznanje i neupucenost glasaca-biraca. Dokazano je da glasaci kontinuirano izabiru one politicare koji na jednak nacin s njima dijele njihove predrasude, uvjerenja i zablude ili politicare koji cak pretendiraju takvom nacinu ponasanja i djelovanja.Posljedica toga su neuspjesne i lose politike koje stalno i ponovo pobjedjuju zahvaljujuci tome sto javnost trazi i hoce upravo takve.

Prema spoznajama Amerikanca Briana Caplana, autora knjige “Mit o racionalnom biracu”, najveci dio glasaca-biraca su iracionalni. A to je za drustvo losije i gore nego biti neznalica. Njihova iracionalnost dolazi s mnostvom pogresnih poimanja koja ustvari pokrecu odabir politike.

Empirijski dokaz o iracionalnosti glasaca kljuc je za uvid u stvarnu sliku demokracije i, sukladno tome, za nacin kako joj pristupiti i kako je poboljsati. Primjerice, biraci sustavno grijese u svom shvacanju ekonomije a razlog tome je njihovo neznanje. Neinformirano i neupuceno biracko tijelo cesto ce glasati protiv mjera koje bi bile na dobrobit i u korist vecine.

Iracionalni glasaci su ti koji ustvari odlucuju o tome tko ce na izborima pobijediti. Onaj upuceni, informirani i racionalni dio birackog tijela uvijek je, nazalost, u manjini. I tako glasaci dobiju ono sto zele, iako je to sto oni zele redovito u stvarnosti za njih lose, ali za to ih nije briga.

Zasto biraci glasaju tako kako glasaju? Oni se ponasaju po slijedecem konceptu: vjerojatnost svakog biraca pojedinacno da mijenja rezultat izbora, zanemarivo je mala. I zato svaki birac glasa za ono sto ga cini da se osjeca bolje , a da se pri tome ne zamara pitanjem da li je to zaista dobro, cak i onda kada politika , koju je odabrao, ide protiv njegovog vlastitog interesa i interesa ekonomije. Ocigledno, tijekom cina glasanja on svoju sebicnost, sitnu zadovoljstinu i komoditet pretpostavlja svemu ostalom. Ispada da je za biraca racionalno da bude iracionalan jer je cijena njegove iracionalnosti u politici zapravo niska.

Ima ljudi kojima je razmisljanje prava muka i tlaka i oni ce to radije izbjeci ako mogu. Ta iracionalnost covjeka individue vrlo cesto se javlja bas u politici i kod izbora. Caplan objasnjava: “Kako su slobodna ali obmanjujuca i zavaravajuca politicka uvjerenja biracu posve besplatna, on ih trosi sve dok ne dostigne tocku zasicenja, vjerujuci u bilo sto sto ga cini da se osjeca najbolje sto je moguce.

Mnoge politicke odluke vrte se oko ekonomskih tema :privreda, zivotni standard, ekonomski rast, zaposlenost-nezaposlenost, stvaranje nove vrijednosti,itd. U ekonomiji, medjutim, iracionalnosti nema mjesta. Sto se tice ekonomske problematike, konvencionalno biracko tijelo se prilikom glasanja ponasa kao skup racionalnih neznalice. Biraci koji ne razumiju ekonomiju ili kojima ona jednostavno nije zanimljiva, oni nisu iracionalni vec neznalice. Oni nisu neznalice samo zbog cinjenice da ne raspolazu s dovoljno informacija. Oni se realno drze pogresno usmjerenih pa cak i stetnih uvjerenja o tome kako ekonomija funkcionira. Onaj mali dio birackog tijela koji je u pogledu ekonomije bar donekle informiran, svjestan je toga da je u manjini i nece ni ici na glasanje jer zna da ce neinformirana vecina glasati “onako napamet”, odnosno po nacelu slucajnog odabira.

Iracionalnost birackog tijela karakteristika je i drustva u Hrvatskoj i naravno rijecke urbane zajednice. Ona se najvise ogleda u konstantnom postojanju dviju navijackih skupina: navijaca HDZ-a i navijaca SDP-a. Jedina zajednicka osobina im je ta da uvijek glasaju po unaprijed uspostavljenom stranackom i ideoloskom opredjeljenju. Tesko je ocekivati da ce se u odazivu na ove lokalne izbore u Rijeci smanjiti udio ovih dviju najvjernijih birackih skupina u odnosu na odaziv prije cetiri godine. Medjutim, najkatastrofalnija stvar za Rijeku dogodila bi se ukoliko bi se ponovio scenario iz 2005. godine.Da se podsjetimo: tada se biracki korpus Rijeke ponio krajnje neracionalno, gotovo neinteligentno. Iako se moze razumijeti razloge onih 70% Rijecana, koji su se tada bili odlucili za apstinenciju, to ih ne oslobadja odgovornosti za to sto su tada presudili u korist vlastite stete. Oni- dakle, vecina koja je cinila 70% – prepustila je manjini (njih svega 30% !!!) komponiranoj od navedenih neumornih HDZ i SDP navijaca da im za naredne cetiri godine kroji sudbinu, dakle sve to “bez ispaljenog metka”. To sto je od tih 30% biraca vecina opet glasala za SDP i satelite Rijeci je jos vise pogorsalo situaciju. Jer radi se o mentalitetu i aparatu stranke koji je ostao zarobljen u staroj 60. godina postojecoj paradigmi, neprimjerenoj danasnjim prilikama, barem kada je rijec o viziji razvoja grada i kadrovskoj osnovi.Rijeka je valjda jedini grad u Hrvatskoj koji jos nije na kusnju i pravu demokratsku procjenu stavio sve politicke opcije.

Po pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, zapocet ce odvijanje procesa koji ce na dulji rok odredjivati i time mijenjati sudbinu njenih gradova i regija. Gradovi, pa tako i Rijeka, vrlo skoro ce se suociti sa zahtjevnijim i kompleksnijim izazovima nego sto su ovi aktualni. Na njih u Rijeci postojeci politicki resursi (oni koji su do sada vladali i upravljali gradom) tesko da mogu primjereno odgovoriti. Zbog toga je vazno da se na ove izbore u Rijeci gradjani odazovu u sto vecem broju. Cak i oni koji su vrlo malo ili nikako zainteresirani za politiku i buducnost grada, mogu si u cinu biranja naci zadovoljstinu u tome da glasaju za one za koje misle da ce gradu ciniti najmanju stetu.

Hoce li Rijeka, dakle, prespavati i ove lokalne izbore ili ce konacno odabrati neophodnu promjenu? Vidjet cemo poslije 17. svibnja. (Ferruccio Burburan)

1 COMMENT

  1. Nazalost tako to funkcionira : ljudi glasaju po simpaticnosti,ideoloskoj pripadnosti,itd… ali nikad po programu,radisnosti ili postenosti.Zapravo glasaju,ali takvih ima 10-20 % u cijeloj populaciji.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here