Home Kolumne Vojko Obersnel: Kandidiranje – radovanje

Vojko Obersnel: Kandidiranje – radovanje

1242
1

Mislim da je Milan Kundera u jednom davnom intervjuu rekao kako ga plaši svijet koji je izgubio smisao za humor. Blago i intimno zvuči ta izjava iz usta ili iz pera umjetnika. Ja nisam umjetnik, pa mene svijet koji gubi smisao za humor – užasava i nervira, piše u svom novom blogu Vojko Obersnel, gradonačelnik koji broji sitno.

Prije par dana razgovarao sam s Josom Krmpotićem na Radio Rijeci, jednim od rijetkih ljudi koji nikada ne gubi smisao za humor. I pita me Joso o izborima koji slijede i kandidatima za mjesto gradonačelnika o kojima se priča.

Ironično sam rekao da me zanimljiva ekipica kandidata intrigira da se kandidiram za još jedan mandat. Nit se Joso uznemirio oko toga, nit me pitao koji mi je izborni program, nit mu je palo na pamet da za pola sata objavi vijest kako ipak ulazim u utrku za gradonačelnika. Jer Joso je tip koji ne gubi smisao za humor, shvaća ironiju i, što je najvažnije – njeguje zdrav razum.

Ali… već sljedećeg dana – kreću naslovi na raznim lokalnim portalima, pozivi novinara iz drugih medija i ozbiljna pitanja: hoću li se zaista kandidirati?
Slušam pitanja, ne vjerujem svojim ušima. Jel itko ozbiljno prati i razumije – 2017. sam rekao da krećem u posljednji mandat, višekratno sam ponovio tijekom protekle 4 godine da odlazim s mjesta gradonačelnika na kraju ovog ciklusa, da je vrijeme za nove, mlađe ljude.
Bez ikakve zadrške govorio sam da ću svoj glas za daljnje upravljanje Gradom dati Marku Filipoviću jer razumije i zastupa socijaldemokraciju i jer ima osmogodišnje iskustvo u radu na mjestu zamjenika gradonačelnika, jer će udahnuti svježinu i donijeti nove vrijednosti u sve kvalitetne programe i projekte koje smo razvijali, jer neće pogaziti dosege po kojima se Rijeka ističe u pozitivnom smislu.
Pa otkud onda, osim iz zlih namjera ili iz potpunog nerazumijevanja ironije i humora, ta ozbiljna pitanja o mojoj kandidaturi?
Tužno je kad čovjek mora pojašnjavati vlastite šale. Al ne pojašnjavam ih jer nisu shvaćene – naime, Joso i ja smo se razumjeli, a mislim da je i većina slušatelja razumjela što sam htio reći. Pojašnjavam ih za one koji bi željeli da živimo u društvu bez smisla za humor.
Takvima – prst do kažiprsta! Jer svijet bez humora je totalitarni užas, gulag za um, bolest za duh i tijelo.

Evo, utorak navečer, malo tmuran dan, imam vremena, pa ajd da malo produbim priču o svojoj budućoj kandidaturi za novi gradonačelnički mandat… zamišljam, kampanja je, počela su sučeljavanja, neargumentirana prepucavanja, obećanja realna i nerealna, i sve što već uz to ide.

Ima među kandidatima jedan koji rapidnom brzinom – warp 7 – putuje, čini mi se, prema bijelom dimu Vatikana. Taj je u manje od godinu dana uspio:
– razgovarati s Papom Piom o svojim uskim majcama
– izrelativizirati opasno manipuliranje djecom koje je provodio
– snimiti se kako plače za poslom vjeroučitelja s kojeg je smijenjen
– obrisati krokodilske suze, zaljubiti se u Most i ući u politiku
– ući u Sabor i zapeti za oko modnim stilistima
– ipak mjesto saborskog zastupnika staviti u drugi plan, preseliti u Rijeku i kandidirati se za gradonačelnika.
I meni se nekako čini da je razumno očekivati da su mu sljedeći koraci u karijeri:
– rujan 2021. postaje nadbiskup
– krajem 2021. postaje Papa i uzima ime Pio XS

Ima onda među kandidatima i jedan čija me video biografija podsjetila na onu pjesmu “Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin…”
Naime, ako ste gledali video saznali ste:
– da je već prvog dana u prvom razredu “ručicu dizao vješto” (da pročita što piše na ploči),
– da su ga odmah potom birali “za funkcije razne” (poput predsjednika razreda)
– a i da ima “dobar pedigre” jer je, za razliku od mnogih doseljenika u Rijeku, on pripadnik čak četvrte generacije izvorno rođenih u Rijeci.
Kao što vidite, sve redom neizmjerno važne pojedinosti za posao gradonačelnika jednog grada.

E, taj je kandidat ujedno i predstavnik one misteriozne grupacije “aktivnih poduzetnika” o kojima se priča već petnaestak godina i koji tobožnje kandidature i ulaske u politiku najavljuju svaki put pred izbore, najmanje od 2009. I nikad se nitko od njih ne kandidira, nikad se ni jedno ime ne pojavi. Ali evo, ove godine su se izgleda uspjeli “nezavisno okupiti” i dati podršku “Banetu” kojeg su isturili kao svog kandidata. Da sam šutio, i da nisam već 2017. rekao da sam u posljednjem mandatu, vjerojatno se ni za ove izbore ne bi stigli “pripremiti” nego bi iz prikrajka virili njuškajući – kolike su im šanse…

Ima u toj “kao Bane – pjesmi” još par stihova koji mi pašu u sliku ove šarolike “poduzetničke ekipe iz realnog sektora”, idu otprilike ovako: crna torba, šofer i “mečka”, TV dnevnik ih forsira nešto, o-da… bez da trepnu, u štampu su pristigli skokom, jer kad kreneš tim poznatim tokom ($€£), tad svi podršku pružaju vješto…

Onda, evo među kandidatima i počasnog PGS kolege. Ne mogu mu zamjeriti neostvarenu ambiciju nakon niza neuspješnih kandidatura. Razumijem – ljudski je željeti. Ali budimo realni – još malo pa ćemo obojica trebati razna pomagala za nastavak životnih akcija – možda zubne proteze, možda umjetne kukove… ja sam rođen ’57, on je ’56. Najbolje očuvani primjerci naše generacije danas šetaju na svježem zraku i eventualno se trude preko unučadi razumjeti brzinu kojom se mijenja svijet. Nekako, nije fer da guslamo ako ima mlađih za rock’n’roll. Žao mi je što to PGS kolega ne vidi. Jer – u ime svih nas iz pedeset i neke – trebali smo na mlađe prenijeti ideje o boljem svijetu. Ja sam se potrudio da prenesem, ali kolega – ili nije imao na koga ili još uvijek vjeruje da je mlad.

A onda, dvije su žene među kandidatkinjama i žele biti gradonačelnice.

Jedna je nedavno stigla u Rijeku (za razliku od onih s pedigreom i četiri generacije “rođenih” – samo podsjećam, da uočite razlike!). Ta bi odmah oduzela “crne torbe, šofere i mečke”, a vjerojatno i obične aute, stanove, dvorišta… i to po kratkom postupku, bez pitanja o porijeklu imovine. Sve u ime radničke klase. Jedini je problem to što dotična ne zna da i radnička klasa posjeduje neko vlasništvo, da je danas radnička klasa pogažena diljem svijeta i da stvarna ljevica mora osmisliti kompletno novi ekonomski poredak kako bi osigurala socijalnu ravnopravnost građana. Ta nova ekonomija ne može se temeljiti na pukom oduzimanju vlasništva.

Dodatno, posve usputno rečeno – mjesto gradonačelnice uopće nema nadležnosti ni ovlasti da ovoj kandidatkinji omogući ostvarenje ovih njenih snova. Tako da ja ne razumijem zašto se za oduzimanje vlasništva ne nastavi boriti u Saboru. Ili možda njeni planovi idu u smjeru “Rijeka – prvi grad u kojem nema vlasništva (građani svoju imovinu predali gradonačelnici)”? A kao višnja na šlag ovdje još sjeda njena odluka da je protiv ukidanja obavezne članarine koju tvrtke plaćaju Hrvatskoj gospodarskoj komori. Lijepo se u tom stavu složila s HDZ-om pa tko može, nek raspetlja zavrzlamu.

Druga kandidatkinja, koliko sam pratio, do danas još nije rekla ništa osim – A. Dobro je. Zna početak abecede. A i voli metafore pa je na reklami ispod golfa trule višnje koji “treba generalku i za koji nema zamjene” do danas teklo digitalno odbrojavanje dana, sata i minuta jer s nestrpljenjem su svi čekali kada će se A. predstaviti i obratiti da objasni što zapravo želi reći. I obratila se.

Al samo da napomenem, taj su stari golf kojem se ova kandidatkinja ruga, vozili građani Rijeke proteklih 20 godina i u njemu je Rijeka osvojila mnoge utrke pa postala, primjerice:
– najtransparentniji grad u Hrvatskoj
– prvi grad u Hrvatskoj koji je uveo građanski odgoj u svoje škole
– Europska prijestolnica kulture, prva u Hrvatskoj
– grad koji je iskoristio najviše bespovratnih EU sredstava za svoj razvoj od svih gradova u Hrvatskoj
– grad najspremniji za digitalnu transformaciju
– grad u kojem se EU novcem gradi najveći kulturni projekt od osnutka Hrvatske – četiri zgrade kulture i jedan brod
– grad koji realizira najveći EU projekt u Hrvatskoj (po vrijednosti odmah iza Pelješkog mosta) – vodovodni projekt cjelovite zaštite mora i pitke vode na ovom području
– grad s najmodernijim sveučilišnim kampusom na najatraktivnijoj lokaciji u gradu
– grad u kojem se gradi najmodernija nova bolnica
– grad s najvećim izdvajanjima za socijalno ugrožene građane i najširim socijalnim programom
– grad s nizom novoizgrađenih sportskih objekata (Bazeni, Atletska dvorana, Centar Zamet, Rujevica…)
– grad s najmodernijim Astronomskim centrom i Planetarijem

I da ne nabrajam više… Nije ni čudo da se golf istrošio. Zamjena je neizbježna. Ali ne takva koja će pregaziti i s gnušanjem baciti u smeće sva gore ispisana priznanja i sve dobre dosege. Uglavnom, A. nam za početak nudi – krv znoj i suze. Tim će izlučevinama, kako shvaćam iz njenog današnjeg obraćanja, vratiti građanima vjeru u politiku.

Na kraju, očekujemo još i genija iz HDZ-a. S nestrpljenjem.

Dakle ovi kandidati koje sam nabrojao, a bit će ih vjerojatno i više, to su kandidati s kojima bih se volio sučeliti u predizbornoj utrci, samo da im kažem što ih ide.
Jer tko ne bi želio popričati s budućim Papom o uskim majcama? Tko ne bi želio pitati “riječkog Baneta”: tko vas to gura, o da mi je znati…? Kako kolegi “počasnom” ne predložiti – počasni krug i odlazak? Tko ne bi poželio suočiti najljeviju misao s brutalnim pitanjem: u realitetu, kako mislite da vaše čudnovate horor bajke postanu stvarnost?
I tko ne bi poželio pitati kandidatkinju A – kojim će metaforama i simbolima, s koliko krvi znoja i suza, kroz 4 godine stići do Ž?

Ali, ne – neću se kandidirati i ući u tu utrku. Promatrat ću. I komentirat ću povremeno. To mi valjda ne može nitko zabraniti. Kao ni ironiju ni humor, ni crni humor.

Moj građanski glas na ovim izborima ide Marku Filipoviću koji svoj put gradi pristojno i dostojanstveno. Zlonamjerni kažu – nevidljivo. Dobronamjerni kažu – samozatajno. Istina je, Marko ne razgovara sa svecima, ne nosi XS majce, nije bio glasni odlikaš nego stabilna čvrsta četvorka, nema crnu torbu, šofera i mečku…

Marko je prilično mlad, po mnogočemu je drugačiji i od mene, ali temeljne ljudske vrijednosti su nam iste. Zato tog duplo mršavijeg momka, sa zdravim smislom za humor i bistrim idejama za buduću Rijeku zaokružujem u svibnju.

Naravno, ako se ipak i sam ne kandidiram. U tom slučaju ću zaokružit sebe.
(I molim novinare bez smisla za humor da me nazovu kako bi provjerili što sam htio reći s ove zadnje dvije rečenice.)

1 COMMENT

  1. U širokoj paleti realiziranih projekata i riječkih postignuća aktualni gradonačelnik je zaboravio pobrojati uredjene plaže posebno one za kućne ljubimce i parkove za iste.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here