Dok traju pripreme za projekt Koking postrojenja, izvan dometa reflektora javnosti odvija se jedna druga bitka, koja bi možda mogla i zapečatiti sudbinu Rafinerije na Urinju. U intervjuu NL, krajem 2014. godine, direktor Ininog Sektora rafinerije i marketinga Viktor Bengt Oldsberg rekao je da »modernizacija Rafinerije nafte Rijeka slijedi ako država promijeni porezni aspekt«, misleći na ukidanje poreza na gubitak rafinerija, odnosno dug od 319 mil koje je Ministarstvo Finacija donijelo za poslovnu godinu 2009. i 2010. na ime PDV-a i poreza na dobit. I u dvije prethodne godine Ministarstvo je utvrdilo obavezu naplate poreza bez obzira što su u rafinerijama stvarani veliki gubici.
Važno je napomenuti da je Ina trebala čekati 5 godina (2009-2013) da joj se odobre svepotrebne dozvole za koking postrojenje. Sve te godine Rafinerija na Urinju jeradila gubitke od oko 400 milijuna HRK u poslovnoj godini, koji su se morali pokrivati iz ostalih rentabilnih sektora. Gubici koji se napravljeni urafinerijskom sektoru zbog kašnjenja dozvola daleko premašuju visinu investicije jednog koking postrojenja. Isto tako, finalna modernizacija Rafinerije Urinj ovisi i o restruktuiranju Ine, a ovdje se prije svega misli na zatvaranje Rafinerije Sisak.
Koncentracijom prerade nafte u Rijeci proizvodilo bi se oko 4- 4,5 milijuna tona derivata godišnje. Hrvatskotržište troši oko 3 milijuna tona derivata godišnje dok bi 1.5 milijuna tona trebalo plasirati na tržište Mediterana. Time bi investicija koja se planira na razini 2,5 milijardi kuna mogla biti isplativa. Proizvodnja manja od 4
milijuna tona derivata bila bi apsolutno neisplativa. Prema tome, za modernizaciju Rafinerije nafte Rijeka, ali i za njezinu daljnje poslovanje, jako je bitno da se izmijeni način oporezivanja u Republici Hrvatskoj na način da se rafinerijski gubitak ne oporezuje kao što se to radi i u ostalim zemljama.
Da bi Ina bila konkurenta na na globalnom tržištu zakonodavac mora osigurati iste uvijete kao što to imaju i Inini konkurenti. Sve ostalo je uništavanje kompanije koja sudjeluje s 9.4% u hrvatskom BDP-u. U svijetu Inini konkurentni imaju ovakve uvjete: “The net operating loss for the company cangenerally be used to recover past
tax payments or reduce future tax payments.The reasoning behind this is that because corporations are required to paytaxes when they earn money, they also deserve some form of tax relief when theylose money.If a company has a net operating loss, it can apply this tax reliefin two ways: it can apply the net operating loss to its past tax payments andreceive a tax credit; or it could apply the net operating loss to future incometax payments, reducing the need to make payments in future periods. The terms of the tax relief and how it can be applied varies by jurisdiction but usually the NOL can be applied to the past few years (two to three) and much more to the future (seven to 10) years.”
U velikoj većini razvijenih država gubici u rafinerijskom sektoru imaju poseban tretman unutar poreznog sustava. Inini konkurenti, dakle, mogu svoje gubitke “ispeglati” vraćanjem poreza od 2 do 3 godine unazad ili ga “ispeglati” u
budućnosti u roku od 7 do 10 godina. Ako Ministarstvo Finacija ne želi gubitak rafinerija razmatrati u posebnom kontekstu unutar Ine kao krovne kompanije, onda je jedino razumno rješenje dase rafinerijski sektor odvoji od krovne kompanije u posebnu firmu. Na samu ovu pomisao ljudima u Vladi se diže kosa na glavi. U ovim našim teškim i specifičnim uvjetima, Vlada je ta koja kreira okvire u kojima rafinerijski sektormože opstati i daljnje se razvijati, a ne MOL ili Ina.
