Tipičan miris urina posljedica je različitih kemijskih tvari prisutnih u šparogama, posebice molekula koje sadrže sumpor. Međutim, ne može svatko osjetiti taj miris.
Šparoge stižu u proljeće: ovo povrće nalazi mjesto u kuhinji u mnogim receptima kako zbog jednostavnosti kuhanja i pripreme tako i zbog svog karakterističnog okusa. Tipičan okus šparoge, naime, duguju različitim sumpornim tvarima koje sadrže. Međutim, za razliku od drugih vrsta povrća, šparoge imaju posebno svojstvo: daju miris našem urinu. Ne može to primijetiti svatko tko miriše vlastitu mokraću. Kako to? U ovom članku ćemo vidjeti s kemijske točke gledišta zašto naša mokraća smrdi nakon jedenja šparoga i zašto ne može svatko osjetiti taj miris.
Zašto mokraća smrdi
Odgovorni ili, ako hoćemo, “krivci” za tipičan miris urina nakon konzumacije šparoga su molekule koje sadrže sumpor. Naime, unutar izdanaka šparoga nalaze se različiti kemijski spojevi sumpora, kao i kalij, vitamin A, vitamin C i vitamin B9. Jedan od glavnih prekursora sumpornih spojeva mirisa je šparogična kiselina, molekula koja sadrži dva povezana atoma sumpora.
Nakon što se šparoge pojedu i započne probava, ova molekula prolazi kroz transformacije u procesu metabolizma. Posebno se pretvara u male molekule koje uvijek sadrže sumpor, kao što su metantiol (CH3SH) i dimetil sulfid ((CH3)2S). Te tvari zatim završavaju izravno u urinu. Budući da su vrlo lagane i nepostojane, uspijevaju se odvojiti od površine mokraće i doći do našeg nosa. Ovo objašnjava podrijetlo tipičnog mirisa.
U studiji objavljenoj u Chemical Sensesu, uz spomenute dvije, nalazi se cijeli popis molekula odgovornih za miris šparoga.
Zašto svi ne percipiraju miris šparoge
Kada bismo pitali naše prijatelje smrdi li i njima urin nakon što su pojeli šparoge, velika je vjerojatnost da bi nam netko odgovorio: “Ne, to nikad nisam osjetio!”. Ovaj odgovor ima znanstvenu osnovu: ne može svatko osjetiti te mirise.
Provedeni su razni pokusi u vezi s tim, no u studiji objavljenoj u Plos Geneticsu pokazalo se da je sve genetsko pitanje. Ljudi koji nisu mogli osjetiti miris urina nakon što su jeli šparoge imali su genetsku mutaciju na kromosomu 1. Ova mutacija znači da u njihovom nosu nema olfaktornog receptora. Posljedično, iako su te tvari bile prisutne u njihovom urinu, nisu ih mogli uočiti.
Opet u studiji objavljenoj u Chemical Senses, također je pokazano da neki ljudi ne proizvode mirisne tvari ili su ih proizvodili u koncentracijama koje su preniske da bi se primijetile. To znači da šparogičnu kiselinu ili prekursore sumpora općenito ne metaboliziraju svi ljudi na isti način.
