Home Mozaik Zbog gladi jela štakore, preskakala mrtve na ulici, silovana više puta i...

Zbog gladi jela štakore, preskakala mrtve na ulici, silovana više puta i prodana u roblje

154
0

Otkako je pobjegla, Yeonmi Park postala je aktivistica za ljudska prava, zalažući se za narod Sjeverne Koreje.

Park se preselila u Sjedinjene Države 2014. Također je postala članica LINK-a, američke neprofitne organizacije koja spašava sjevernokorejske izbjeglice koje borave u Kini.

Park i njezina majka pobjegle su iz Sjeverne Koreje preko trgovaca ljudima koji su prokrijumčarili dvije Sjevernokorejke u Kinu. Objasnila je događaje koji su doveli do njihova bijega.

Kakav je život u Sjevernoj Koreji?

Ugnjetavanje s kojim se suočavala dok je odrastala u Sjevernoj Koreji bilo je užasno. Park opisuje strah koji je mučio i oblikovao njezino djetinjstvo. Kim Jong Il – voljeni vođa – bio je doslovno posvuda, božanska figura čiji su miljenici bili ne samo sveprisutni, već i sveznajući. Zidovi, drveće i miševi – svaki aspekt Jeonmijinog svijeta – sve je služilo režimu.

Očajnički je pokušavala zanijekati čak i svoje misli; vjerovala je da čuje što joj se mota po glavi.

Rođena nakon raspada Sovjetskog Saveza i posljedične gladi u Sjevernoj Koreji, Yeonmi se suočila s teškoćama koje su nadilazile sveprisutne pokušaje kontrole uma. Kći nekoć uspješnog državnog službenika vladajuće Radničke stranke, Yeonmi je idolizirala svog oca, koji je osuđen na 17 godina u radnom logoru zbog krijumčarenja metala kako bi prehranio svoju izgladnjelu obitelj.

Hranili su se štakorima koji su najčešće bili zaraženi, pa je bila lutrija hoćeš li preživjeti ili ne.

– Postoji hranidbeni lanac, tj. krug. Oko bolnice je uvijek gomila mrtvih tijela kojima prvo štakori pojedu oči, a onda te iste štakore uhvate djeca. Rade to golim rukama, s tim da ponekad uspiju zapaliti vatru da ih ispeku, no uglavnom ih jedu žive. Tada se djeca zaraze i umru, a štakori ih opet pojedu, rekla je u podcastu.

Nije joj bilo ništa čudno vidjeti mrtvo tijelo i viđala ih je svaki dan. Rijekom su plutala brojna tijela, većina oko željezničke stanice gdje je vlak vozio samo jednom mjesečno. Putovanje Sjevernom Korejom bilo je nezamislivo teško, jer nemaju struje, a ponekad su ljudi morali gurati vlak.

Medicinska skrb je užasna i ljudi umiru od obične gripe, a ultrazvuk ne postoji.

– Otišla sam u bolnicu jer sam imala velike bolove u trbuhu. Tamo nema ultrazvuka, liječnik vam pipa trbuh i onda odlučuje što treba operirati – kod mene je to bilo slijepo crijevo. A sve operacije se rade bez anestezije, pa je bol ogromna. Sestra koristi jednu iglu za sve pacijente, a kako nemamo penicilina, najvjerojatnije ćete umrijeti u bolnici.

Također nikada nije čula za riječ ljubav, ona jednostavno ne postoji u rječniku niti su ljudi jedni drugima govorili “volim te”, niti je osjećala suosjećanje prema mrtvima na koje je nailazila.

– I dan danas me prati to što nisam mogao osjećati emocije.

Iako su Park i njena sestra prvotno planirale zajedno pobjeći, kasnije je saznala da je sestra otišla bez nje. Park i njezina majka tada su odlučile krenuti na svoje putovanje uz pomoć žene koja je imala veze s trgovcima ljudima. Rekla je Roganu da o svom bijegu nisu smjeli ni obavijestiti njenog oca.

– Tragična stvar za Sjevernokorejce je što se ne možemo ni oprostiti od svojih najmilijih. Dakle, ako bi nas uhvatili na izletu, a moj otac znao da bježimo, bio bi strogo kažnjen. Pa mu je bilo bolje da ne zna da bježimo.

Ono za što su se nadali da će biti njihov put do slobode brzo se pokazalo kao još jedno dvogodišnje poglavlje degradacije i patnje. Trgovina ljudima po ulasku u Kinu, Yonmina majka žrtvovala se kako bi spriječila silovanje svoje kćeri, a zauzvrat je bila zlostavljana pred svojim djetetom. Oba su prodana, a Yeonmi je kupljena za 260 dolara.

– Nisam ni znala da je to intimna veza. Nisam ni znala da je to silovanje jer u Sjevernoj Koreji nismo imali rječnik… Samo sam mislila da je nešto što mi se događa užasno. Ali kasnije su mi rekli da je to silovanje. Nisam znala da je to silovanje.

Funkcionirala je kao robinja, zlostavljana, i Yeonmi je rekla da je plakala svaki dan. Međutim, njezin ih je otmičar na kraju pustio, ali tek nakon što se njezin otac pridružio njoj i njezinoj majci u Kini; ubrzo je umro od neliječenog raka debelog crijeva.

Nakon njegove smrti, Yeonmi i njezina majka ponovno su krenule prema slobodi – ovoga puta prelazeći pješice kroz niske temperature pustinje Gobi, samo sa zvijezdama koje su ih vodile. Bjegunci su nosili noževe kojima bi se ubili ako bi bili uhvaćeni. Pomirili su se sa samoubojstvom radije nego da se suoče s kaznom.

Yeonmi bilježi ovu potresnu priču i izvanredno putovanje do oporavka i izlječenja u svojoj novoj knjizi, Živjeti: Putovanje sjevernokorejske djevojke do slobode.

Establišment je sjedio s Yeonmi kako bi razgovarali o njezinom novootkrivenom aktivizmu i bolnoj stvarnosti pisanja njezinih memoara. Osobno, ona je portret gracioznosti i staloženosti, koja posjeduje natprirodnu mudrost za svaku mladu djevojku. Komentirajući svoju međunarodnu turneju knjige, kaže da su joj avioni postali dom, a o ljudima u Sjevernoj Koreji govori ovako:

– Ti ljudi, oni niti ne znaju da imaju prava i mislim da tome treba stati na kraj. Ako dopustimo da se to dogodi, to nas čini manje ljudima, u to vjerujem. Moramo se boriti, moramo educirati javnost, moramo ispričati njihovu priču, moramo tražiti od Sjeverne Koreje da prestane ubijati vlastiti narod, i moramo reći Kini da ne šalje te izbjeglice natrag u njihovu zemlju – oni su stvarno počinjenje zločina time; oni pomažu Sjevernoj Koreji i ubijaju te ljude.

Previous articleStiže kraj trećeg toplinskog vala, prijete pljuskovi s grmljavinom!
Next articleTrener Rijeke o Haliloviću: Moramo biti strpljivi, treba mu vremena (VIDEO)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here