Vole li žene više tzv. dobrice ili frajere…stop, stop, stop. STOP.
Mislim, kakve su to nebuloze, ili dobrica ili frajer ?
Da se odmah razumijemo, da, žene jako vole frajere. Ali, isto tako jako vole i dobrice. Tj. svaka žena mašta o visoko-mišićavo-plećato-neuništivo-izdržljivo-opasno-hrabrom mačo savršenstvu čije je srce meko poput mačjih šapica.
I, naravno da bi svaka žena uza se htjela imati muškarca kojeg bi i svaka druga žena sebi poželjela. Ali, isto tako, naravno, da niti jedna žena ne želi imati muškarca kojeg joj druga žena može lako ili teško, ili bilo kako preoteti, posuditi na duži ili kraći period, zavesti na jednu noć ili mu «samo» zavrtjeti glavom, a potom ga tako neizlječivo nemirnog šutnuti u njezin krevet i pustiti ga da robuje mislima koje lete toj nedostižnoj drugoj.
Drugim riječima, zasigurno tvrdim da niti jedna žena ne želi imati muškarca kojeg današnje društvo tako uvriježeno pokušava predstaviti kao frajera. Muškarca, dakle, koji se titulom frajera diči na račun svojeg izgubljenog identiteta muškarca nastalog uslijed njegovih duboko ukorijenjenih kompleksa ili pak trauma nastalih uslijed povrijeđenih mu emocija, ega, ponosa, ili čega god već, «frajera» vođenog nekom vrste osvete prema vlastitom životu kojeg ne umije posložiti pa zato, pošto-poto, ako ništa drugo, barem pokušava ostvariti svoje nezrele dječačke maštarije i slatkastim lažima, tatinim bmw-om i udvaranjem uz pomoć alkoholnog pića, kad već ne može/ne zna drugačije, prividno skuplja cijeli harem žena oko sebe, koje zapravo ne trče za njim nego za tim «besplatnim pićem», ili tom «besplatnom» vožnjom u bmw-u s kožnim sjedalima, kojeg mu je tatica preko svoje firme kupio još za njegov nepuni 18. rođendan. Pa, takvog slabića nazivati frajerom je jednostavno suludo. I notorna laž. I zaista, ali zaista ne razumijem zašto bi, pobogu, ijedna žena, barem ne ona koja je imalo pri svojoj zdravoj pameti, voljela i sebi priželjkivala takvu vrstu poniženja i patnje ?
Frajer iz njezine mašte ima tetoviranu nadlakticu i polovicu leđa, glavu prošaranu ožiljcima, kacigu u jednoj ruci, cigaru u drugoj…Frajer iz njezine mašte opasan je frajer, grubijan, mangup, bitanga…Ali prije svega veliki sanjar, bjegunac pred ljudskom prljavštinom. Sa smislom za pravdu. I ljubav. Sa nježnim srcem stvorenim za jednu ženu, a ne podivljalim egom stvorenim za cijeli svijet.
Da. žena želi muškarca koji je neustrašiv. I snažan. Na čijim prsima stoji njezino ime. Nožem izrezbareno. Vlastitom rukom. U trenutku kada ju je ugledao. Žena sanja o hrabroj mrcini koja bi učinila lude stvari samo da joj pokaže i dokaže kako voli nju i samo nju. Koji ne preže ni pred kim ni pred čim kada ljubav je u pitanju. Koji je tup na provokacije i zavođenja drugih žena. Koji je tup na špotanje roditelja «Zaslužuješ bolju!» Na huškanje prijatelja «Daj, ajde, ona tamo te želi. Što te briga, iskoristi ju.» U čijoj zjenici stoji samo njezin lik, lik one koju je njegovo srce odabralo za svoju životnu družicu. Žena želi odvažnog muškarca. Sigurnog u sebe. I svoje emocije. Nepodložnog onom lažnom, naperlitanom sjaju koji zavodi njegove oči. Koji ima strpljenja. Koji razumije.
Žena hoće muškarca koji će neprestano grliti njezinu plahu figuru, pomno slušati njezino šašavo i sanjivo srce, a svojim odlučnim, oštrim pogledom ubijati svaku i najmanju pomisao drugog muškarca koja se pokušava približiti njegovoj voljenoj. Da, žena voli maštati o muškarcu, opasnom emotivcu koji bi, ako treba, i ubio za njezinu ljubav.
A svaki muškarac pada na koljena kada voli ženu. Gubi razum. I ubija za nju. Ako treba.
I onaj tzv. Frajer, i onaj tzv. Papučar.
Tu nema nikakve dileme.
