ŽENSTVENA: Zašto vjerujem u Boga

Sve je počelo sa dekoltiranom majicom.
Naime, jako volim nositi dekoltirane majice. Znate ono, idem van i stavim majicu s dekolteom. Ali, ono što se uobičajeno tada dogodi jest pobuna društva. Automatski me se proglasi promiskuitetnom, glupom, plitkom, lakom ženom, otimačicom dečki, zaručnika, muževa i mira u svijetu.
„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“
Možete li zamisliti što jednoj ženskoj osobi nakon mjeseci provedenih kao kostur vezan za bolesnički krevet i kemoterapiju, kao uvelo biće koje se više ne može ni definirati osobnom zamjenicom «ona», već «ono», nakon cijele te vječnosti provedene negdje između pakla i…pakla u kojem je svjetlila samo suza probodena zrakom sunca, suza koja joj je punila oko dok je neuspješno tražila sliku u ogledalu, identičnu onoj kreiranoj po dalekom joj sjećanju ili bliskoj mašti, možete li zamisliti, dakle, što jednoj takvoj ženskoj osobi znači ustati se iz kreveta i napokon vidjeti svoje tijelo puno krvi, mesa, života, i onog najbitnijeg, žene u njemu? Ne možete? Vjerujte mi, i bolje vam je da ne možete.
«Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.»
«Zašto toliko voliš isticati grudi?» osuđuju me mnoge djevojke «To ti nije dobro. Krivu sliku o sebi šalješ u svijet» pune brige za mene, samilosno nadodavaju. «A zašto vi, s jedne strane ne volite isticati svoje grudi, a s druge strane volite varati svoje partnere?» zaključujem raspravu!
«A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osjećaš»
Jedan veliki apsurd nastaje kada je u pitanju rimokatolička vjera. Ljudi odbijaju vjerovati u Boga upravo zbog grijehova ali, sada dolazi taj apsurd, ni u ludilu zbog vlastitih, već tuđih.
Ovaj ne želi zakoračiti nogom u crkvu jer mu strašno smeta njegova susjeda Dragica koja danonoćno kleči pred oltarom, a zatim zajedno s Baricom i Maricom bez pardona ogovara cijelo selo. Onaj ne želi ni čuti za Boga jer je skupina ljudi nemilosrdno ubila nevine ljude u Parizu, Bejrutu, Vukovaru, Kninu. «Gdje je tu Bog ?» bijesan je «Zašto On to nije spriječio ?» i mnoštvo drugih zašto, kako, gdje, kad, kuda i koliko neprestano se nagomilavaju, nepovjerenje prema čovjeku raste, mržnja kulminira, a prsti i usta osuđuju sve redom; Dragicu, Maricu, Baricu, teroriste, farmaceute, doktore, profesore, političare, državu, prosjake, koludrice, popove i, opet najnevinijeg, Boga. Je li Bog i sada kriv jer si ti gnjevan ? Nisi ti Božja marioneta! Ne zaboravi, dao ti je najdragocjeniji dar, slobodnu volju! Na tebi je hoćeš li ju potratiti na loše osjećaje!

Vjerujem u Boga jer ne volim odustajati «A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone.» Pa to je sumanuto, jelda, to je naprosto nemoguće! I vi to ne možete! I zato je najbolje pognuti glavu i sakriti se iza najlakše čovjekove slabosti «Ja to ne mogu!» Kako znaš da ne možeš, ako nisi ni probao ? Ili se ipak radi o tome da ti to ne želiš, jer bi se previše morao promijeniti ?!
Da, vjerujem u Boga jer se nikada nisam smatrala kukavicom.
Vjerujem u Boga jer ne želim biti licemjerna.
Imati puna usta osude i žestoko govoriti protiv Crkve, Boga i Isusa Krista, a koristeći se argumentima posuđenim iz života drugog čovjeka; svoje susjede ili terorista s televizije.
Vjerujem u Boga baš zato, jer mi je dosta sjedenja u fotelji i mudrovanja o ljudima koji su ovakvi i onakvi. Odlučila sam promijeniti sebe i postati bolja osoba.
A sada, na posao. Imam samo jedan život pred sobom, a tako velik izazov pred njim; ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe.