Nakon pučkih kuhinja i Božićni ručkovi u režiji političara postali su hit na hrvatskom tržištu. I ovog puta Grad Rijeka tuče sve rekorde s nevjerojatnih 10.000 porcija. Ovi blagdanski dani za srednju klasu, posebno onu koja se bavi ugostiteljstvom i proizvodnjom hrane su jako bitni sa aspekta prodaje i zarade. Diljem Europe u svim gradovima možete na božićnim sajmovima isprobati sve lokalne delicije i to na ulici u idilično uređenim drvenim kućicama. Cijene nisu male, pa tako bečka kobasica zabodena u pecivo sa senfom i kečapom kosta skoro 8€. Kuhano vino nije ispod 4€. Niti u Ljubljani cijene nisu male. Tamo ista takva kobasica nije ispod 5€, a vino ispod 3€. I Slovenija i Austrija ali ostale zemlje EU imaju ljude koji zive u siromaštvu ali nikome ne pada na pamet dijeliti besplatne porcije kao mi na Korzu s, ni manje ni više, nego 10.000 porcija.
Kao prvo, odgovorne zemlje to ne čine zbog onih koji žive od toga i za to plaćaju porez, a kao drugo, zbog dostojanstva onih koji su siromašni i koji stoje u redovima kako bi dobili porciju bakalara, frigane srdelice ili zlatnu Žlahtinu kakvu si inače ne mogu priustiti.
Naši domišljati političari postavili su i zaštitne ograde kako stvar ne bi izmakla kontroli kao što se već dogodilo prijašnjih godina kada smo zamalo svjedočili ljudskom stampedu. Mogu zamisliti da je nekim ljudima pomalo i neugodno da su se našli u takvim redovima i da bi rađe sebi i svojoj djeci platili kobasicu ili bakalar od 8€ nego čekali u redu za besplatan obrok.
Sve to ne znači da Austriji i ostalim zemljama nije stalo do siromašnih ali oni brinu o dostojanstvu tih ljudi pa ih ne žele javno eksponirati na ovaj način. Institucije sistema rade svoj posao i takvi ljudi ipak neće gladni provesti Bozićne praznike niti ćete vidjeti političare kako miješaju i dijele porcije bakalara radeći na svom osobnom PR-u.
Da li u Rijeci zaista ima 10.000 tisuca gladnih ljudi ili na ovaj najpodliji način političari kupuju glasove gladnih ljudi, prosudite sami.(Riječki privredni barometar – Boris Bradarić)




































Odličan članak!
Nije li doista perverzno da građane koje su osiromašili političari, časte upravo Ti političari sa otetim novcem (sardelice i bakalar) od tih istih građana?