Svojim su iznimnim glumačkim kreacijama dramski umjetnici, prvaci kazališta, Zrinka Kolak-Fabijan i Zdenko Botić obogatili riječku kazališnu scenu, štoviše u 35 godina umjetničkog rada ostvarili su nezaboravne uloge koje će živjeti u kolektivnoj memeoriji gledatelja koji ih godinama prate. Ulogama Babe i Dede u predstavi „Opća bolnica“ Hriste Bojčeva u režiji Matjaža Latina obilježit će tu veliku obljetnicu, a nakon predstave uslijedit će i svečana proslava.
Vukovaračanka s adresom u Rijeci Zrinka Kolak- Fabijan odmah je po ulasku u riječki teatar tj. u ansambl Hrvatske drame 1972. godine osvojila publiku i kritiku svojom glumačkom pojavom. Već 1975. dobiva nagradu UDUH-a za ulogu Janje u predstavi „Hitler u partizanima“ a godinu poslije Diplomu za popularnost Večernjeg lista. Nizom sjajno interpretiranih velikih i malih uloga, od uloge Solange u „Sluškinjama“ (1984.) preko Karmele u „Duhima“ (1997.) do uloge Tilde u „Velikoj Tildi“ (2000.) za koju je nagrađena Nagradom Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenu žensku ulogu, Zrinka Kolak-Fabijan dokazala se rasnom teatarskom glumicom.
Mnogi kritičari kroz gotovo četiri desetljeća Zrinkine pojavnosti na sceni isticali su njezinu glumačku maestralnost. Tako je kritičarka Tajana Gašparović za njezinu ulogu Karmele napisala: “Zrinkina je Karmela savršeno funkcionirala- kretanje, glas, mimika, sve je odavalo „vrah od ženi, najveću kritikonu va meste.““
Ta izuzetna glumica 2004. godine odlazi iz Hrvatske drame riječkog HNK te prihvaća mjesto ravnateljice riječkoga Gradskog kazališta lutaka. Bila je to, pokazat će vrijeme, izvrsna odluka pa tako Zrinka Kolak – Fabijan danas uspješno odrađuje drugi mandat u Lutkarskom kazalištu.
U proteklih tridesetak godina svojim je ulogama, iznimnim umjetničkim kreacijama, Zdenko Botić pokazao svestrani glumački talent potreban za iznošenje na scenu i najzahtjevnijih rola. Veliku glumačku energiju koju posjeduje Zdenko Botić i danas, prepoznali su odmah na početku njegove karijere u riječkom kazalištu kolege i kritičari. Stalni član Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca postaje 1972. godine. Dvije godine kasnije,1974., ulogama Vadiusa i Bilježnika u Molièreovim „Učenim ženama“ privlači pozornost kritičara Novog lista Miroslava Čabrajca koji tada piše: .. najviši domet spektakla je kreacija Zdenka Botića: on je gestom, pozom, maskom, glasom, karikiranjem ispunio mjeru koja se zove poezija komike.“ Pokazao je, očito je, već tada Zdenko Botić kako se od njega mogu očekivati nezaboravne i neponovljive uloge. A upravo takve je ostvario primjerice u „Komšiluku naglavačke“ ulogom Đuke koja mu je donijela 2003. godine Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju mušku sporednu ulogu ili u „Zločinu i kazni“ gdje je ulogu Porfirija Petrovića, istražnog suca „psihološki minuciozno postavio, sa životnom punoćom, ali i s transcendentalnom oreolom lika koji stoji u međuprostoru, između pronicljivog demona i pomalo sarkastičnog anđela čuvara.“ (Hrvoje Ivanković, „Juatrnji list“)
Godine 2001. Zdenko Botić nagrađen je Nagradom „Fabijan Šovagović“ na 8. Festivalu glumca za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Antuna Svinjarevića u predstavi C.Goldonija „Oštarica“.
Iz bogate biografije istaknimo kako je Zdenko Botić tri godine (od 1982. do 1985.) bio direktor Pionirskog kazališta u Rijeci gdje je režirao nekoliko predstava („Zeko, zriko i janje“, „Pozdravi nekog“, „Dva vjedra vode“). I Zrinka Kolak- Fabijan i Zdenko Botić diplomirali su na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
