Akcija mladih: Međunarodni dan mladih u RH uskoro neće imati tko obilježavati

12. kolovoza je Međunarodni dan mladih, dan za koji vjerojatno ne zna prevelik broj ljudi, a sasvim smo sigurni da o njemu ne zna veliki broj ljudi u Hrvatskoj gdje mladi polako, ali sigurno postaju rijetka vrsta, čijim nestajanjem neminovno odumire i ostatak stanovništva.

Prema zakonu Republike Hrvatske mladom osobom se definira osoba u dobi od 15 do 29 godina, a upravo se ta dobna skupina nalazi na marginama društva, budući da o razvoju mladih osoba i njihovim životnim problemima vladajuće strukture svih stranačkih opcija preko Vlade, Sabora, gradova i općina ne žele brinuti.

Naravno svakom od navedenih političara su puna usta mladih u predizbornim obećanjima, no ta obećanja se vrlo brzo zaboravljaju, osim u slučaju da se dogodi čudo pa da mladi ljudi počnu prosvjedovati. Tada se laćaju svog najboljeg oružja; osnivaju komisije za rješavanje tog problema koje su toliko spore da se mladi, ona šačica koja u sebi ima dovoljno snage i volje za bunt, na kraju iscrpe od prosvjeda i odustanu.

Razlog nebrige vladajućih struktura je jednostavan i pragmatičan, mladi jednostavno ne predstavljaju biračko tijelo. Nitko od političara ne želi trošiti proračunska sredstva i svoje vrijeme na skupinu ljudi koja u ogromnom postotku ne izlazi na izbore.

Koliko Vlada brine o mladima jasan je pokazatelj da je prva od antirecesijskih mjera bila upravo ukidanje besplatnih udžbenika koja je mahom pogodila najmlađu populaciju. Usred ljeta stvoren je kaos koji je zagorčao život mnogim mladim ljudima i njovim roditeljima. No zanimljivo je kako se nitko nije sjetio obavezati korisnike dosadašnjih besplatnih udžbenika da ih sačuvaju i predaju u ruke slijedeće generacije učenika. Na taj način ušteda bi bila mnogo veća i za građane i za vladajuće, ali očito je da tiskarsko-izdavači lobi ipak ima previše utjecaja na vladajuće tako da Vlada donosi mjere na štetu svojih građana ali u korist tiskara i izdavača udžbenika koji i u prvom slučaju kada je svake godine država kupovala knjige za učenike kao i u slučaju da učenici moraju sami kupiti knjigu uvijek prodavala ogromne naklade. Zamislite kada bi 5-6 učenika koristilo isti besplatni udžbenik godinu za godinom… no takva razmišljanja su ipak bajka za sve nas koji živimo u Hrvatskoj.

Besplatni udžbenici i besplatno školovanje samo su vrh ledenog brijega problema mladih u Hrvatskoj danas. Nemogućnost zaposlenja na neodređeno vrijeme te nemogućnost kupovine stana prate ih u stopu. Bez ugovora o radu na neodređeno vrijeme gotovo je nemoguće podignuti kredit uz naravno lihvarske kamate “hrvatskih“ banaka koje dižu postotak kamata kao izliku za borbu protiv recesije. Čak i ako se uspije podignuti kredit čekaju vas enormno visoke cijene stambenog prostora koje nisu regulirane modelom POS stanogradnje, jer jednostavno POS stanova ima premalo. Lokalni i državni moćnici obožavaju prilikom izgradnje POSovih stanova naglasiti da je ta mjera posvećena upravo mladima, no tužna je istina da najveći broj tih stanova dobivaju ljudi u starosnoj dobi između 50 i 60 godina. Rijetki vlasnici POS-ovih stanova žive u njima već ih većina iznajmljuje, sa čime su upoznati svi i gradovi i općine i nadležna agencija i ministarstvo ali nikakvog nadzora i kazne za takvo djelo nema.

Bez posla i riješenog stambenog pitanja vrlo je teško zasnivati obitelj. To se naravno osjeti u razlici broja umrlih i živorođenih na području Hrvatske . U posljednjih 15 godina u Hrvatska je izgubila cijeli jedan grad veći od Osijeka, a nitko od vladajućih takvo izumiranje građana Hrvatske ne smatra toliko velikim problemom da bi se njime ozbiljnije pozabavili.

Ozbiljnost pristupa ovom problemu vidljiva je i iz činjenice da u hrvatskim školama još uvijek ne postoji seksualni odgoj, te da se nacionalni program djelovanja za mlade, koji je u osnovi paket mjera predložen od samih mladih ljudi van stranačkih stega ne provodi ni i na nacionalnoj ni na lokalnoj razini, a koče ga strukture vlasti svih političkih stranaka.

Nešto se pomaknulo, ali naravno samo radi interesa političkih stranaka. Naime osnovani su Savjeti mladih svake jedinice lokalne samouprave. Iznenađujuća je činjenica da je netko eto uspio osnovati tijelo za mlade no nažalost i za to postoji razlog, a taj je isključivo interes stranaka da u Savjete mladih postave svoje mlade kadrove kao nagradu za ljepljenje plakata, djeljenje letaka i slijepo ponavljanje rečenica svojih stranačkih vođa. Savjet mladih umjesto nestranačkog, neovisnog tijela koje bi zastupalo interese mladih ljudi pretvoreno je u skupinu gdje gotovo u praksi 80% članova dolazi i stranačkih pomladaka i biva instalirano političkom voljom većine u pojedinoj lokalnoj samoupravi. Na taj način izabrani naravno samo služe vladajućem i čuvaju svoju fotelju za koju nisu odgovorni mladima već svom političkom šefu.

Ovakva je situacija u Hrvatskoj danas. Hrvatske sutra možda neće ni biti ukoliko se nastavi sa dosadašnjim sustavom rada čija praksa će se nastaviti sve dok mladi ne budu shvaćeni kao ozbiljna skupina spremna na revolt i izlazak na biračka mjesta. Za sada smo osuđeni na iščekivanje tog dana, ako on ikada dođe, stoji u priopćenju Marija Alempijevića, predsjednika Akcije mladih.